Odvjetnik Ante Nobilo opravdao je izostanak dopisom da se Walter Wolf nalazi na liječenju u SAD-u. Suđenje se ponavlja jer je Vrhovni sud uvažio Wolfovu žalbu i ukinuo prvostupanjsku presudu karlovačkog Županijskog suda iz 2008. godine kojom je Wolf bio osuđen na dvije i pol godine zatvora.

Rješenjem Vrhovnog suda iz listopada prošle godine predmet se Županijskom sudu i sucu Anti Ujeviću vraća na ponovno suđenje uz riječi da se 'činjenično stanje zasada čini pogrešno utvrđenim'. Vrhovni sud smatra spornim da je Wolf kao vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora KIO-a radi prisvajanja 20 tisuća eura dobivenih od prodaje nekretnine KIO-a u Valjevu u Srbiji potaknuo direktora Ivu Maglicu da umjesto na račun KIO-a uplati devize na osobni devizni račun Waltera Wolfa u HVB Splitskoj banci.

Vrhovni sud traži da se u ponovljenom suđenju provjeri vjerodostojnost naloga po kojima je sporna uplata navodno bila prenesena na razne račune u žalbi poimence navedenih radnika KIO-a za isplatu plaća, a koje im nisu mogle biti isplaćene preko žiro računa tvrtke jer je on bio u blokadi. Maglica, koji je u međuvremenu umro, kao optuženik u istom predmetu, branio se riječima da je HVB Splitskoj banci predao popis s imenima radnika KIO-a za isplatu s računa Waltera Wolfa, no banka je (2007. godine) potvrdila sudu samo uplatu 20 tisuća eura na Wolfov osobni devizni račun, ali ne i neki popis imena radnika za navodne uplate. U dopisu banke, na temelju kojeg je i određena osuđujuća presuda, pisalo je da nije pronađen bilo kakav trag punomoći po tom žiro računu, te da je stanje na njemu 50.84 eura.

Wolf se 2008. godine pred sucem Ujevićem branio riječima da je opunomoćio Maglicu da raspolaže tim novcem na njegovom računu i da njime isplati radnike KIO-a. Budući da za to nije uspio predočiti dokumentaciju, branitelj Josip Rević i Vatroslav Šego obranu su temeljili na tezi da je Wolf toliko bogat da ne bi imao motiva svoj poslovni ugled dovoditi u pitanje takvim 'mizernim iznosom od 20 tisuća eura'. Uz to su predočili potvrde Wolfovih privatnih uplata od 387 260 eura na račun Volksbanka za koje se tvrdi da su Wolfova dobrovoljna otplata navodnog KIO-vog kreditnog duga toj banci.

Odbacivši tvrdnje obrane, sudac Ujević je 2008. godine u obrazloženju presude kazao da bi Wolfova radnja bila kazneno djelo čak i da je KIO u to vrijeme poslovao pozitivno, a da je na izricanje kazne od dvije i pol godine zatvora utjecalo upravo počinjenje tog kaznenog djela u vrijeme kada su radnici bili najobespravljeniji i bačeni na ulicu. Walter Wolf nije čuo osobno te riječi jer se nakon pauze nije vratio na izricanje presude, iako je tog dana nazočio suđenju.