Prije nešto više od godinu dana otišli smo na skijanje u ritmu charlestona, a nedavno upoznali i genijalnost SAM-a, gledano iz kreativne perspektive, najinspirativnijeg časopisa Vjesnikove obitelji. Kada se te dvije teme spoje sasvim prirodno, nameće se govor o magazinu YU SKI, posebnom godišnjem izdanju SAM-a, čija je tema bila kultura skijanja i odmora na snijegu. Tematski gledano, YU SKI se nije sasvim uklapao u sadržaj publikacije s uobičajenim savjetima o maksimalnoj iskoristivosti Iskrinih bušilica, upotrebi Tomosovih multikultivatora i samostalnoj izradi konzole Pong, ali upornost uredništva dovela je u realizaciju brojeve od početka izlaženja 1977. godine pa do kraja SFRJ.

Gospodarska kriza osamdesetih, oscilacije tečaja i poremećaji na tržištu papira osamdesetih (nema yu časopisa koji uvodnik bar tri puta nije započeo isprikom - morali smo smanjiti broj stranica, kvalitetu tiska ili povećati cijenu!) činili su ga žrtvom racionalizacija dovodeći u pitanje izlazak, ali YU SKI se pojavljivao pred jugoslavenskim skijašima.

'Najpomorskija jugoslavenska republika tek otkriva skijanje', stajalo je uz ime SR Hrvatske u premijernom izdanju magazina. Da je skijanje u Hrvatskoj doista bilo prvenstveno rezultat entuzijazma individualaca i povremenog hobizma, a kod manjeg broja stanovnika dio redovito planiranog odmora, potvrđivao je i pogled na tanku listu hrvatskih skijališta i siromašne informacije o njima. Sama redakcija magazina izrazito se ljutila na činjenicu što pojedina skijališta nisu ispunila njihov anketni listić, što je ilustriralo loš pristup prema gostu. Potpuno drugačija priča bila je Slovenija. Upravo zahvaljujući i njezinim poduzećima poput Elana iz Begunja i Topera iz Celja, financijskim impulsima i stručnim znanjima, omogućena je izrada magazina YU SKI.

Riječ je bila o lijepo promišljenom komercijalnom receptu - što se više stvarala kvalitetna priča oko potrebe za skijanjem, njihovi proizvodi su se bolje prodavali. Upravo u tom razdoblju Elan je imao ogromne razloge za ponos - Ingemar Stenmark čak je tri puta zaredom osvojio Svjetski kup (1976, 1977, 1978), i to s njegovim skijama, pružajući mu najbolju moguću reklamu. Elan je to znao kapitalizirati, pa je prvi broj magazina YU SKI izrazito obilježen Stenmarkom koji u strip formi donosi 'Školu skijanja' s obiljem savjeta o tehnikama, opreznosti i brzini na Elanovim skijama impuls RC. Uzgred rečeno, unatoč jugoslavenskom divljenju, Stenmarku kao profesionalcu propisi nisu dozvolili nastup na Vučkovoj olimpijadi u Sarajevu. Elan je imao i vlastiti institut za istraživanje inovacija, ali povjerenje među domaćim skijašima nije se lako stjecalo - prvotno ga zbog sumnje u domaće nisu koristili čak ni domaći reprezentativci. Naposljetku je krajem sedamdesetih u Elanu radilo 890 zaposlenika, a proizvodi se izvozili u čak 38 zemalja!

Paralelno s Elanovim uspjesima, konkretne je konture dobila i kultura odlaska na skijanje zbog odmora, o čemu svjedoče i naizgled banalni fenomeni poput marketinga za Citroenovu Dyanu 6 obilježenog članovima sretne skijaške obitelji. Reklama Generalturista dobro pogađa bit procesa: 'Broj Jugoslavena koji koriste dio godišnjeg odmora zimi, na skijaškim stazama iz dana u dan raste. Odmor i ljeti i zimi sve je manje pomodarstvo, a sve više potreba. Uostalom, takav način odmora pruža bolju psihofizičku relaksaciju, što se uvidjelo i u nas, a o čemu svjedoče napori društva da radnicima uz ljetovanje omogući i zimovanje.' Osim domaćih skijališta, Generalturist je nudio aranžmane i u inozemstvu uz odgovarajuću ponudu tečajeva, izleta, opreme... Što se potonje tiče, skromnom jugoslavenskom kućnom budžetu zasigurno nije bilo praktično opteretiti se skupom opremom koja je, doduše, u dućane dolazila vrlo selektivno i oskudno.

Autori reportaže iz jugoslavenskih dućana sportskom opremom nisu krili razočaranje: 'U potrazi za podacima o ponudi rekvizita potrebnih za zimske sportove naši su reporteri i fotoreporteri obišli šest gradova i desetke trgovina sportske opreme. Mnoge od njih po našem dobrom starom običaju još su bile opskrbljene čamcima, perajama i maskama. Iako je sezona kupanja već odavno prošla i na planinama su se već pojavili prvi skijaši, zimske opreme naravno nije bilo. Ali zato, kad stigne, valjda će je držati u prodavaonicama do duboko u naredno ljeto.' Za masovno korištenje i prve skijaške korake mogle su poslužiti relativno povoljne skije DIP Delnice, a oblačilo se u već spomenutom Toperu, Alpini ili uskakalo u opremu YASSA Varaždinske industrije svile. Osamdesetih strani brendovi počinju igrati sve veću ulogu, što YU SKI pažljivo dokumentira, pa čitateljima npr. upadljivo predlaže Adidasove proizvode, stvorene doduše u splitskoj Jugoplastici.

Na aukcijskim internetskim odredištima YU SKI se danas prodaje po 7 kuna dok ga se u cijelim kompletima može pronaći na buvljacima i za desetak kuna. U tom danas jeftinom, ali grafički i tekstualno atraktivnom komadu domaće medijske povijesti sačuvana je sama srž ljubavi prema snijegu i skijanju, što nadilazi sva suvremena statusna 'igranja'.