Ova dionica još je jedan očiti primjer uhodanog pravila kako se aneksima na ugovore o građenju podižu cijene radova, a natječaji za izbor izvođača nisu potrebni jer su iznosi radova daleko ispod 25 posto od ukupne vrijednosti te sve ostaje već izabranom izvođaču. Prema službenom odgovoru Hrvatskih autocesta, dosad je za ovu dionicu ugovoreno 506,1 milijun kuna dodatnih radova. Najveći dio te sume odnosi se na treći podsektor ove dionice od čvora Ravča do Ploča u dužini od 20,3 kilometra plus šest kilometara spojne ceste. Ta dionica je s dodatnim radovima poskupjela za enormnih 443,7 milijuna kuna! Tako će umjesto prvotno ugovorenih 1,7 milijardi kuna, ova dionica stajati najmanje 2,1 milijardu kuna.

Posebno je zanimljivo da se kod ove dionice odmah nakon potpisivanja ugovora o građenju s tvrtkom Viadukt kao nositeljem posla krenulo u izmjenu trase. Umjesto prvotne južne varijante, izabran je sjeverni koridor trase. Kao argumenti za promjenu trase navedeni su klimatski razlozi, spajanje s koridorom VC u BiH, lakši pristup okolnih naselja na autocestu, građevinske prednosti, manji zahvati u prirodni krajobraz i niža cijena.

U HAC-u su, naime, kao bitan element naveli da će gradnja ove varijante stajati 340 milijuna kuna manje od južne varijante. Iako je, dakle, ova nova trasa duža za više od šest kilometara nego prvotna, HAC je tvrdio da će ona biti znatno jeftinija. Kako bi u svoje argumente uvjerili i javnost, HAC je 2006. godine pribjegao neobičnoj metodi. U Slobodnoj Dalmaciji na trećoj stranici objavili su oglas. U njemu je detaljno objavljena rekapitulacija troškova prve i druge trase. Prema toj specifikaciji, prva varijanata bi stajala 2,029 milijardi kuna, a druga 1,659 milijardi kuna, što je razlika od 370 milijuna kuna.

Dramatične promjene cijena

U kasnijim obrazloženjima promjene dionice ta je razlika smanjena na 340 milijuna kuna. Tri i pol godine nakon objave oglasa HAC u službenom odgovoru na pitanje o vrijednosti dodatnih radova na toj dionici Jutarnjem listu odgovara da je vrijednost dodatnih radova 443,7 milijuna kuna. To praktički znači da će prema sadašnjem stanju stvari ova dionica stajati 2,192 milijarde kuna! To znači da je druga varijanta, koja je 2006. godine prezentirana kao jeftinija za 370 milijuna kuna, 2009. godine za 163 milijuna kuna skuplja od prve varijante.

5421 km tunela

Tražeći objašnjenje ovako dramatičnih promjena cijena, u HAC-u nismo uspjeli dobiti službeni odgovor. Neslužbeno nam nitko tko ima veze s ovim projektom nije znao objasniti ovu ogromnu razliku, i to na samo šest kilometara dužoj dionici, ali i sa 5421,7 metara manje tunela! Kako saznajemo, izvođači su konsternirani informacijom da nema novca za daljnje radove od Vrgorca i upitno je kako će se ponijeti prema zahtjevu HAC-a o usporavanju i prekidu radova. Prema podacima HAC-a, izvođači radova na autocesti Dugopolje - Ploče dosad su izvršili radova u vrijednosti 3,899 milijardi kuna.

Pobjeda domaće pameti i znanja

Tim tempom povećanja troškova prvotno znatno kvalitetnija ponuda domaćeg konzorcija, koji je na međunarodnom natječaju 2005. ponudio da će ovu dionicu sagraditi za 4,99 milijardi kuna, mogla bi se opasno približiti ponudi američkog Bechtela koji je tada vrijednost radova procijenio na 5,9 milijardi kuna.

Javni natječaj tada je raspisan nakon pritiska javnosti zbog otkrića da je Vlada s Bechtelom dogovorila da će dionicu Dugopolje - Šestanovac Amerikanci raditi putem direktne pogodbe.

Zanimljivo da je nakon pobjede domaćeg konzorcija ministar Kalmeta izjavio da je Bechtel bio spreman dionicu Split - Ploče napraviti za 4,5 milijardi kuna, ali putem direktne pogodbe. Tada je uspjeh domaćih građevinara slavljen kao velika pobjeda domaće pameti i znanja.

Raskidaju se ugovori od sedam milijardi kuna?

Odluka Europske investicijske banke i Europske razvojne banke da će s najmanje 350 milijuna eura financirati gradnju autocesta u Hrvatskoj dodatni je pritisak na domaće građevinske tvrtke koje su potpisale ugovore o građenju sedam milijardi kuna vrijednih projekata. Naime, sada će HAC i Ministarstvo prometa dodatno pritisnuti izvođače da raskinu ugovore o građenju dionice Zagreb - Sisak, mosta preko Drave i dionice Dubrovnik - Doli.

Kao što je poznato, tvrtka Strabag je dosad jedina pristala raskinuti svoj ugovor. Domaće građevinske tvrtke čine velik pritisak na Vladu i Ministarstvo prometa da se s gradnjom nastavi iako im je jasno da novca nema. Da bi se krediti s EIB-om i EBRD-om realizirali, uvjet je raspisivanje novih natječaja prema pravilima tih kuća.

Domaći građevinski konzorcij, naravno, ne želi riskirati s novim natječajem na kojem bi možda izgubio i što bi za njega bila prava financijska katastrofa. Ipak, i bez obzira na to, informacije koje su dosad procurile s prošlotjednog sastanka Povjerenstva za ceste govore da novca nema i da će se nastaviti samo započeti projekti.