Svi smo pod teškim pritiscima. Moramo izdržati pritiske, od medija do nekih skupina, koje se protive i najmanjim mjerama, pa do toga da bi netko uopće zatvorio sve škole na godinu dana. Nemam nikakvih političkih ambicija držati škole otvorenima ili zatvorenima, ali da osobno vidim da postoje neke opasnosti, sigurno ne bih dozvolio da moji unuci idu u školu.

U tjednu za nama Radovan Fuchs je (ovim riječima) ponovno branio škole od zatvaranja na nacionalnoj razini, opcije koju od listopada zagovaraju pojedinci i udruženja liječnika. Fuchsov je stav od početka isti: "škole zatvaramo posljednje", uz odvezane ruke svakoj županiji da u bilo kojem trenutku donese odluku o prelasku na online nastavu ili kombinaciju nastave uživo i na daljinu.

"Zašto me pritišću da zatvorim škole, kad oni (župani, nap.a.) mogu zatvoriti svoje kad hoće", pitao je u neformalnom razgovoru ministar nakon ovotjednog mitinga sa županima.

Sedam je županija donijelo odluku o privremenom zatvaranju srednjih škola. Prema podacima ministarstva, od 400 srednjih škola njih 110 je u ovome trenutku na online nastavi. Ukupno je u osnovnim i srednjim školama oko 2000 covid pozitivnih učenika (oko 0,5 posto), a šest puta više njih pod mjerom izolacije.

Covid, prema navodima ministarstva, ima oko 760 zaposlenika škola, što je ravnateljima prilično visoka prepreka u dnevnoj organizaciji nastave: osim covidom zaraženih nastavnika, veći je broj njih na bolovanju ili radu od kuće, što zbog vlastitih boljki i terapija, što zbog zaštite covid rizičnih ukućana. Zbog deficita struke, škole u ovoj situaciji sve teže dolaze do zamjene za nastavnike na bolovanju, a ravnatelji priznaju da se boje zaraze kod kolega zdravstveno rizičnih skupina, piše Jutarnji list.

Problem zapošljavanja školskih spremačica i dalje je prisutan, a u slučaju proboja virusa u taj kadar, škola se automatski zatvara.

- Prije će završiti pandemija nego što će se osigurati zapošljavanje ljudi koji su nužni u školama. Nije istina da nema transmisije u školama. Svaki dan sve je veći broj učitelja zaraženih covidom na radnom mjestu, tvrdi predsjednica Sindikata učitelja Sanja Šprem.

Ipak, u školama (pa ni u sindikatima) većinski nisu za opciju zatvaranja škola zbog jasnog razloga: proljetna online nastava nije im u nimalo u ugodnom sjećanju.

Marijan Posarić, ravnatelj Osnovne škole Ante Kovačića iz Zlatara, opisuje kako je to izgledalo u njegovoj kući. Supruga mu je, naime, učiteljica informatike:

- Supruga je cijele dane bila za računalom, ujutro od 7.30 pa do ponoći, nerijetko i do pola dva u noći. I tako svaki dan, svetke i petke, vikende. Na proljeće je imala više od 900 poruka učenika. I nijedna nije ostala neodgovorena. Kako neću odgovoriti djetetu i pohvaliti ga, kaže, kad mi ono pošalje zadaću u pola dva u noći na subotu. Usto je odrađivala i razredničke poslove - svakodnevni razgovori s roditeljima, poruke... Pa briga o tabletima, kad se pokvare. Bilo je dana kada smo se posvađali jer se to više nije moglo izdržati. Vjerujem da je tako bilo i roditeljima s djecom, posebice onima s više djece, sublimira ravnatelj.

Prema njegovom mišljenju, online nastava dolazi u obzir jedino na kraći rok, ostalo je sve iscrpljujuće, i upitan je učinak takve vrste poučavanja. Iskustvo mu je pokazalo kako je najteže razrednoj nastavi, jer oni na raspolaganju imaju uglavnom Viber i WhatsApp, što baš i nije pogodno za transfer nastavnih sadržaja.

- Oduševili su me neki stariji kolege, koji su dotad bježali od digitalije k'o vrag od tamjana, ali su, praktički kao početnici, pokazali kreativnost, usudio bih se reći i inovativnost u radu s tim digitalnim alatima. Izrađivali su prezentacije, snimali filmiće i prosljeđivali ih učenicima u virtualnim učionicama na Yammeru. Odrađeno je nekoliko sati i preko Zooma, ali odustali smo od toga jer sva djeca nemaju jednake tehničke uvjete, opisuje.

Iako Ministarstvo navodi kako se na tjednoj bazi snimi više od 200 lekcija, koje pokrivaju više od 400 sati učioničke nastave, pa je dosad objavljeno preko 3300 videolekcija, a u digitalne obrazovne sadržaje plan je do kraja godine uložiti preko četiri milijuna kuna, u školama ističu kako im i dalje nedostaje - oprema. Priznaju kako dio nastavnika nije vičan tehnologijama, kod kuće nemaju vlastitu opremu, ili je zastarjela.