'Za 'ludog psihijatra' pročulo se od Australije do Kanade. Zovu me i pitaju što će biti sa mnom i obitelji. Neki me i pozivaju u inozemstvo. No ne idem nikamo. Ostajem ovdje jer vjerujem da moja karijera ovisi o meni, mojoj marljivosti i mom odnosu prema struci i pacijentu, a ne o tome hoću li imati ili ne nekakav vjetar u leđa i tome slično. Vjerujem da, usprkos svemu što sada proživljavam zajedno s obitelji, živim u zemlji u kojoj se prijepori rješavaju civilizirano', naglašava to dr. Nenad Horvat, donedavni voditelj Odjela za psihijatriju varaždinske Opće bolnice, a s dužnosti je smijenjen nakon što su njegovi komentari na profilu na Facebooku izazvali oštre reakcije dijela javnosti, osobito branitelja, na čije se prosvjede 'okomio'
'Jedan od mojih većih zločina sada je i to što sam Ivi Josipoviću - prijatelj. A zapravo se uopće ne poznajemo. Međutim odjednom se tvrdi nešto sasvim suprotno jer je nekima to u interesu s obzirom na skore izbore', veli nam Horvat.
Međutim ne skriva to da je do prije godinu dana bio u SDP-u. 'U politiku sam se teško, teško razočarao. Izbacili su me iz SDP-a, ali sam ostao simpatizer i glasač stranke. Kako to? Pa nije me isključila stranka, već glupan', odgovara varaždinski psihijatar, očigledno ne birajući riječi i ne pazeći na korektnost.
A upravo takav način komunikacije ovih mu se dana obija o glavu. Časti ga se, kako veli, akademskim titulama poput 'poludjeli psihijatar', 'dr. Mengele', 'kurvin sin' i 'doktor smrt'.
'Na to nema reakcija, kao ni na prijetnje meni, obitelji i bližnjima. Prije nego što sam ugasio profil dobivao sam prijetnje elektroničkim putem, a zatim su one upućivane supruzi… Prijetnje su opake, od ubojstva i dekapitacije pa do silovanja ovakvog ili onakvog. Ima ih već pedesetak. Koliki gangster, mafijaš i zlotvor moraš biti da dobiješ toliko groznih prijetnji smrću', pita se Horvat, a prijatelji ga nagovaraju da se obrati policiji.
Prijetnje ipak uzimaju danak. Uz standardnu bolest, zbog koje je godinama invalid, pojavio se i gastritis s povraćanjem, pa je trenutno na bolovanju.
'S pedeset metara se vidi da nisam zdrav, da sam invalid, ali to ne zloupotrebljavam. Nemam čak ni oznaku na vozilu za besplatan parking, već plaćam parkiranje ili vozilo ostavljam nešto dalje. A mogao sam zbog uznapredovale bolesti već 20 godina biti u mirovini. No odlučio sam raditi, pomagati ljudima i društvu, a sada zbog toga jedem g…', veli Horvat dok jednom rukom pridržava drugu u kojoj drži cigaretu kako bi mogao povući dim.
Osim obitelji, kako dodaje, snagu mu daju prijatelji i poznanici od kojih dobiva podršku, zagrljaj, pozdrav ili poljubac dok ide ulicom.
'Imam prijatelje, krasne ljude. Kamo god dođem, kažu mi da se slažu sa mnom, ali da to nije pametno govoriti, odnosno da je glupo. Lako ćete me shvatiti ako za sebe kažem da mogu biti invalid u kolicima i kreten u isto vrijeme. I vi mi velite da sam kreten, a ja vam uzvraćam da širite govor mržnje jer sam u kolicima. Naravno da nije tako, ali ja sam zbog takvog zaključivanja izložen prijetnjama.
Jednostavno sam se preračunao misleći da će se shvatiti da se sve ovo što meljem, sve što brbljam, odnosi zapravo na idiotizam pojedinaca, a ne na njihov tjelesni ili drugi nedostatak. Svi na svijetu koji me znaju potvrdit će vam da sam najagresivniji protivnik svake diskriminacije. Primjerice ako sam lud, nitko me ne smije šikanirati, segregirati itd. No isto tako ne smijem zbog toga imati nikakve koristi. Pozitivna i negativna diskriminacija za mene su podjednako neprihvatljive. Stoga ne dam da itko ide na moje bolesnike, ne dam da se ide na moje pacijente, ali im isto tako ne dopuštam ni da eksploatiraju svoju bolest', naglašava.
Pitamo ga može li psihijatar iznositi javno stavove o postupcima dijela branitelja, i njegovih pacijenata.
Stanite, moji pacijenti su bolesni ljudi. Ne liječim branitelje, nego bolesne ljude, neovisno o tome jesu li crnci, bijelci, Korejci, pripadnici ove ili one skupine. Mene ne zanima tko je što i kakav je. A kada smo to raščistili, mogu reći da ne postoji nijedan koji bi se požalio na mene kao liječnika. No postoji udruga oboljelih od PTSP-a Varaždinske županije čije mi obraćanje javnosti izrazito imponira jer su naveli da sam govnar, gad i da sijem govor mržnje, ali i da svi njihovi članovi koji su moji pacijenti nikada nisu imali nijedan prigovor protiv mene. Kroz moju ambulantu prošlo je na tisuće oboljelih od PTSP-a. Devet desetina njih, razvaljenih i uništenih ljudi, danas su bez ijedne tablete, funkcioniraju normalno, bave se koječime, imaju obitelji i dođu dva puta godišnje na kontrolu. Preostala desetina još uvijek nije dobro i još uvijek se borimo iz mjesec u mjesec. Međutim klinički problem PTSP-a u Hrvatskoj je riješen. Ovo što je preostalo je 10 posto onoga što je bilo. Dakle struka je napravila svoje. Nije problem moj rad kao liječnika, već stav o prosvjedima branitelja u Zagrebu koji traju već mjesecima i nikome ništa', upozorava.
Riječ je o prosvjedu ispred Ministarstva branitelja koji se ponekad proširi i na druge lokacije, kao što je bilo kada su branitelji napravili povorku do katedrale. 'Sve me to jako uznemirilo. Pokušajte vi, tko god bili, zapaliti cjepanicu nasred ulice. Uhitit će vas u trenu. Ili pokušajte zaustaviti promet. Sklon sam tumačiti da imamo na djelu manipulaciju tim jadnim ljudima, da se njih potaknulo i njima se manipulira u dnevnopolitičke svrhe.
Na početku se nije ni znalo što traže, a onda su počeli tražiti očuvanje digniteta i reda u državi i Ministarstvu, ali na način da su pravili cirkus i pokušavali stvoriti kaos. Ne svi, ali neki. Svi vidimo to, odnosno da problem postoji. Samo da ne eksplodira. Prije dva mjeseca, kada je sve to počelo, rekao sam za Deutsche Welle da je to hrvatsko bure baruta koje treba riješiti na delikatan način. A kako to nije napravljeno, došao sam, eto, ja s buzdovanom. Kao slon u staklarni', veli Horvat objašnjavajući okolnosti zbog kojih je iznio teške kvalifikacije poput klerofašizma.
To ima veze, kako veli, s prosvjednom povorkom zbog mita o većoj učestalosti suicida oboljelih od PTSP-a
'Sada se provjerava koliko se ubilo mojih pacijenata, posebice bivših branitelja. Uistinu to ne znam, no grozno je kad se to dogodi, ali psihijatri se moraju suočiti i s time, prije ili kasnije. Takav je naš posao jer je mit da se svi suicidi mogu spriječiti. Puno se toga može spriječiti, puno sam spriječio, ali ne mogu se svi. U Hrvatskoj se godišnje ubije oko tisuću ljudi. Dakle u 25 godina ubilo se 25 tisuća ljudi, od čega 2.500 branitelja, dakle 10 posto svih. A u Hrvatskoj, koja ima nešto više od četiri milijuna ljudi, imate 500 tisuća branitelja. Prema tome, stopa suicida među braniteljima manja je nego u općoj populaciji. I tu bi trebala prestati svaka mistifikacija o suicidalnosti branitelja. Međutim nije. Prosvjednici su obukli crne majice, stavili naprijed križ, a iza upitnik te napravili veliki, milenijski križ pred katedralom, gdje je završila povorka zbog suicida. I zato sam ja 'pukao' na Facebooku. Govori se o suicidalnosti branitelja, štoviše javno prosvjeduje, a kad se drugi ubiju, nema ni riječi, kamoli da se javno skreće pozornost na to', naglašava.
Budući da tvrdi kako je na svojoj koži osjetio to da u Hrvatskoj ne možeš bez posljedica reći što misliš o nekim stvarima, pitamo ga nije li ipak zloupotrijebio slobodu govora oštrinom istupa.
A nisu li neki prešli slobodu javnog okupljanja i prosvjedovanja? Neke stvari htio sam problematizirati na istoj razini na kojoj one jesu. Dakle ako imate uličarske i huliganske stvari, onda sam si dopustio slobodu da o njima govorim na uličarski i huliganski način. I zeznuo sam se jer u Hrvatskoj postoje stvari koje ne smiješ ni očešati, a kamoli o njima govoriti na način koji je provokativan. Jasno mi je da klerofašizam nema neutralno, nego ima pogrdno značenje. No nisam ni htio biti neutralan niti politički korektan. Da sam htio biti politički korektan, šutio bih kao i drugi koji vide o čemu se tu radi, ali ne govore ni riječi ili vrlo malo, a o konkretnim akcijama koje bi trebali poduzeti i ne govorim', odgovara.
Da je počinio i neko teže nedjelo, kako dodaje, moglo ga se prijaviti policiji i suditi.
'A ne može mi suditi ulica niti me smjenjivati. A upravo te se dogodilo. Međutim sve sam to prihvatio jer sam nastojao da se šteta za mog poslodavca minimizira koliko je moguće. Meni je moj poslodavac oštro rekao da sam nanio štetu i onda sam vidio da inzistiranje na mojim stavovima i poziciji šteti mom poslodavcu. A ja sam njemu lojalan i malo ćete naći ljudi koji su lojalniji', veli Horvat, zaposlen u Općoj bolnici Varaždin otkada je završio studij 1987.
Svoj posao voli te naglašava da voli svoje pacijente. 'Imam saznanja da su ovih dana protiv mene podizane kaznene prijave, ne znam zbog čega točno, kao i da sam prijavljen liječničkoj komori od koje se traži da se preispita moja licenca. A ako nemaš licence, možeš se slikati. Ne samo u Hrvatskoj, nego bilo gdje. Mislim da će prijava komori biti odbačena jer se nisam ogriješio ni o jedan etički princip niti o jednog pacijenta. Ne znam uistinu zašto bi me prijavili. Zbog govora mržnje? Govor mržnje znači da sam diskriminirao na osnovi vjerske, rasne i druge pripadnosti. No koga sam ja diskriminirao? Ili pozivao na bilo što?', kaže Horvat.
Ponavlja da je samo rekao da je ono što neki rade notorna idiotarija, i to na način koji nisu svi shvatili. 'Jer kada o nečemu diskutiramo, možemo biti štreberi i govoriti doslovno, a možemo i biti fakini. Isto tako, kada diskutiramo, možemo koristiti humor, a možemo biti i aktivniji pa koristiti ironiju, no ako smo još ambiciozniji, možemo koristiti sarkazam. A ako ste poludjeli psihijatar, onda idete i korak dalje u provociranje samo kako biste izazvali diskusiju, akciju i slično. U nekim komentarima uhvatio sam se posljednje dvije razine jer naravno da nijednu kaplju ničije krvi ne želim vidjeti prolivenu. Ako se ovaj moj stav o 1945. i 1990. tumači doslovno, onda ispada da se zalažem za još više zločina kako bismo danas-sutra spriječili neke duge stvari. Međutim ne može se zločinom sprečavati zločin. To je za svaku osudu', zaključuje Horvat.
