Čak dva dana bilo je potrebno Odboru za Ustav da usvoji zaključak o natpisu 'Za dom spremni' na spomeniku pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, a taj zaključak nije ništa drugo nego pucanj u prazno. Iako je opozicija u cijelu ovu priču krenula dosta hrabro i odlučno, želeći da Odbor od Vlade zatraži uklanjanje spornog natpisa, na kraju se to pretvorilo u truli kompromis kojeg bi se svi njegovi članovi trebali itekako sramiti.

Zaključak se sastoji od tri dijela. U prvom se konstatira da postavljanje ploče s natpisom 'Za dom spremni' u Jasenovcu vrijeđa 'žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima'. Konstatiranje toga - uz sve nedostatke poput zanemarivanja činjenice da bi ustaški pozdrav bilo gdje mogao vrijeđati i osobe koje nisu bile žrtve ustaškog režima jer su rođene nakon 2. svjetskog rata - bio bi prihvatljiv uvod u zaključak kada bi nakon te konstatacije slijedile neke konkretne mjere koje bi predložio Odbor.

Koja su to nadležna tijela?

No konkretnih mjera nije bilo. Drugi dio zaključka kaže da Odbor 'poziva nadležna tijela državne vlasti da poduzmu nužne radnje kojima će se zaštititi dostojanstvo žrtava'. Kako bi se to reklo u romanima ili filmovima, taj dio zaključka ne vrijedi ni papira na kojem je napisan. Tko će odrediti koja su to nadležna tijela? Je li to Sabor, Vlada, policija ili neki sud? I zašto se samo poziva, a nikoga se ni na što ne obvezuje? Pa nije li Odbor saborsko tijelo, a nije li Sabor najviša vlast u državi? Umjesto da se ustraje na formulaciji kojom bi se Vladu obvezalo da osigura uklanjanje sporne ploče i zamjenu onom bez ustaškog pozdrava, pristaje se na kompromis koji nikoga ni na što ne obvezuje i koji će rezultirati jednim velikim - ništa.

No zadnji dio zaključka možda je i najsporniji i pitanje je zašto je opozicija pristala ići toliko na ruku HDZ-u. Njime, naime, Odbor poziva Vladu da 'utvrdi pretpostavke za institucionalno-pravni okvir unutar kojega će se riješiti pitanje simbola svih zločinačkih totalitarnih režima'. Za SDP, prema riječima Peđe Grbina, to znači da će se tako riješiti pitanje simbola NDH jer je to bio jedini zločinački totalitarni režim na ovim prostorima, no ako je tome tako, zašto se u zaključku govori u množini, o 'svim režimima'? Ne otvaraju li se time vrata izjednačavanju fašizma i komunizma, što je dugogodišnja želja velikog dijela HDZ-ovaca, a to je izuzetno opasno jer se ta dva režima ne mogu izjednačiti.

Fašizam je, naime, u svojoj biti zločinački sistem jer u svojim zakonima propisuje ubojstva, zatvaranja i otimanje imovine ljudima samo zato što su drugačije vjere, rase ili nacije. Komunizam u svojoj biti nije zločinački sistem, ali su za vrijeme tog režima u Hrvatskoj počinjeni mnogi zločini. Čak ni deklaracija Europskog parlamenta ni Deklaracija Hrvatskog sabora ne osuđuju komunistički režim kao takav i ne nazivaju ga zločinačkim, nego osuđuju zločine komunističkog režima, što je velika razlika. Primjerice, zločina je bilo i za vladavine Franje Tuđmana, pa gotovo nitko danas u Hrvatskoj neće reći da je Tuđmanov režim bio zločinački.

Nijedna riječ u jednoglasno usvojenom zaključku ne upućuje na to da će sporni ustaški pozdrav biti maknut s ploče u Jasenovcu, niti se ikoga obvezuje na to. A odustalo se čak i od inzistiranja da je taj pozdrav protuzakonit i protuustavan, o čemu postoji i pravorijek Ustavnog suda, najviše instance u Hrvatskoj, pa se to uopće ne spominje u zaključcima, iako je takvu formulaciju Milorad Pupovac predlagao na početku.

Opozicija držala ljestve

Treba jasno reći da su vladajući bili i ostali protiv uklanjanja spornog natpisa s ploče vjerojatno zato što jednom dijelu njihovih članova i birača u njemu nema ništa sporno, a to je najveća sramota ove sjednice Odbora. Treba također reći da su uspjeli u svom naumu, a da im je opozicija pri tome držala ljestve pristajući na usvajanje zaključka za koji je unaprijed znala da neće polučiti nikakav rezultat. Stoga se postavlja pitanje zašto je opozicija uopće pokretala cijelu priču? Samo zato da se malo promovira u medijima? Da mogu reći 'eto, probali smo'? Uz takvu opoziciju, vladajući se stvarno nemaju što brinuti. A vidjet ćemo imaju li se građani zašto brinuti kada krene realizacija jedinog dijela zaključka koji može biti realiziran, onog o fašizmu i komunizmu.