Poljoprivredni proizvođači pozvali su odgovorne u vlasti na razgovore kako sanirati štete na poljoprivrednim kulturama, za koje tvrde da dosežu od 60 do 100 posto, no ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina odmah im je poručio da novca nema. Pokazao je spremnost za druge modele rješavanja problema. Poljoprivredni stručnjaci pozivaju, pak, na drugačiji pristup rješavanju problema u kojoj su se našle suprotstavljene strane.

Iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) zatražili su podmirenje svih obaveza za poticaje koji su već trebali biti isplaćeni s krajem lipnja, a navodno prema još 12 posto proizvođača nisu izmirene obveze. Predlažu i isplatu poticaja za novu proizvodnu godinu do kraja 2012. Kažu kako bi im to pomoglo premostiti jaz koji će nastati kad izađu iz polja kukuruza, suncokreta, soje ili šećerne repe i shvate u koliki su, zbog uništenih polja, ponor upali.

'Od 250.000 hektara državne zemlje u zakupu prihode u 50-postotnom iznosu ubire država, a po 25 posto županije, odnosno općine i gradovi. Kad bi se svatko u lancu mogao odreći dijela ili punog iznosa tih zakupa, uvelike bi nam pomoglo', predlaže Matija Brlošić, predsjednik HPK.

Među mjerama koje će u četvrtak staviti pred ministra Jakovinu su umanjenje obveza koja obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju prema državi, pa očekuje da im se doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje umanje. 'Ne tražimo oprost, jer smo svjesni da to moramo platiti, ali neka nas zaduže za određeni postotak ove godine, a razlike prolongiraju u iduće dvije-tri godine, naravno – bez zateznih kamata', navodi Brlošić.

Poljoprivredni proizvođači su svjesni krize i nedostatka novca pa navode kako svojim prijedlozima 'ne zadiru ni u kakva dodatna financijska sredstva'. Za svoje prijedloge priznaju kako ih 'trajno neće spasiti, ali će im olakšati situaciju i pomoći da prežive'.

Ministra kojeg su prozivali da je nestao, odnosno da od njega 'nema ni slike, ni tona', vrlo brzo se 'ukazao' pred TV-kamerama, pa je na HTV-u priznao kako 'nema značajnih sredstava za isplate šteta, možda tek 20-ak milijuna kuna'. Na sve drugo je, načelno, pristao navodeći kako se pokušavaju smanjiti ulazni troškovi proizvodnje, otvoriti nove kreditne linije putem HBOR-a, pa i oprostiti neke obveze u zakupu poljoprivrednog zemljišta.

Doduše, otvorio je i problem osiguranja usjeva. Ukazao je kako tu mogućnost seljaci 'ne koriste već godinama', iako je i resorno ministarstvo, ali i neke jedinice lokalne samouprave, participiralo u premiji sa po 20 posto.

'Ljudi bi osigurali usjeve, a osiguravajuća društva imala obvezu isplatiti štetu od suše, no znamo da neće, jer suša nije predmet police osiguranja. Predmet opće police osiguranja su tuča, jaka kiša, olujno nevrijeme ili vatra, ali samo ako je grom zapalio usjeve. Suša u to ne ulazi. Ako bi i išli na osiguranje, posljedica suše, premije bi bile 'boli glava' i to bi bilo neisplativo', tvrdi Matija Brlošić.

I poljoprivredni stručnjaci, baš kao i ministar Jakovina, ne vide otkuda bi Vlada seljacima mogla isplatiti štetu. Ipak bi, po mišljenju Darka Znaora, mogla učiniti nešto drugo – natjerati osiguravajuća društva da po povoljnijim uvjetima daju police osiguranja za slučajeve suše. 'Vlada bi svojom politikom mogla pritisnuti osiguravajuće kuće, a ne trebaju ih žaliti jer nisu siromašni i moraju podnijeti dio rizika, da izađe u susret poljoprivrednim proizvođačima', predlaže Znaor.

Svjestan je da će na skorašnjem sastanku poljoprivrednih proizvođača i ministra koji bi trebao rješavati (i) njihove probleme biti novih nesuglasica, no ne slaže se ni s eventualnim 'vatrogasnim mjerama'. Po njemu, treba proanalizirati zašto se došlo do toga, ali i tražiti rješenje za budućnost.

Priče o navodnjavanju, posebice o masovnom navodnjavanju jer hrvatski poljoprivrednici na taj način pomaže kulturama na manje od jedan posto obradivih površina, za Darka Znaora su 'strahovito složen i vrlo skup projekt' koji uspoređuju s gradnjom novih autocesta ili saniranja kompletne željezničke pruge u Hrvatskoj

'Za to novca nema, trebalo bi se zadužiti ili podići zajam za tako nešto, a onda se postavlja pitanje rentabilnosti. Svega je nekoliko kultura, povrtlarskih i voćarskih, koje mogu podnijeti teret troškova infrastrukture i investicija u navodnjavanje, a velike površine u Slavoniji i tamošnje ratarske kulture ne mogu vratiti tu investiciju', tvrdi Znaor.

Priče o navodnjavanju, posebno kukuruza ili pšenice, besmislica su i za poljoprivrednog stručnjaka Stipana Bilića. Umjesto tih niskodohodovnih kultura, govori o potrebi navodnjavanja voćnjaka, primjerice, koji po hektaru donose prihod od 50-60.000 kuna. Za kukuruz je jedino rješenje, smatra Bilić, voda u slobodnom toku. 'No ako imate takvu zemlju i uz takvu vodu, kao što je dolina Neretve, na njoj ne biste trebali sijati kukuruz', kaže Bilić.

Prebacuje problem i na jednu drugu stranu, a to je način obrade. 'Očito da nas je suša pogodila, no morate znati da postoji i napuhivanje, pa treba doista imati znanstveno utemeljenje koliki je intenzitet suše. Ne mislim da je nema, no prema procjeni štete od suše treba prići pošteno i pozvati stručnjake, ne i navijače. Oni trebaju objektivno procijeniti što je tu šteta, a što loša obrada ili loše sjeme', predlaže Bilić.

Bez obzira na to kakvi bili uzroci štete na poljoprivrednim usjevima, strahovi od poskupljenja hrane već od jeseni sve su razumljiviji. Prehrambeni proizvodi, prije svega meso i mlijeko, mogli bi poskupjeti, a s njima i drugi troškovi života. Jedina je utjeha to što cijena kruha neće rasti, jer je pšenicu suša zaobišla. U svemu, jedino će trgovci trljati ruke.