Možete li zamisliti da Hrvatska televizija prenosi s finala Lige prvaka samo izvođenje jedanaesteraca poslije neriješenog rezultata? Pa onda Blažičko, Ćosić ili tko već, uključivši se dovoljno na vrijeme, stanu natenane opisivati kako je do

čudesnog rezultata 5:5 došlo. I još ti vade mast detaljima silnih obrata u utakmici, dva isključenja s obje strane, i neviđenom scenom kada je napucana lopta nezgodno pogodila suca u dno trbuha, pa je morao biti hitno prebačen u bolnicu.

E, tako izgleda odluka hrvatske dalekovidnice da prenosi završne riječi tužiteljstva i obrane na suđenju Gotovini, Markaču i Čermaku, nakon što mjesecima, što mjesecima godinama, nije primjećivala da se u Haagu nešto događa. A kada bi se povremeno i uključila, pa reporter previše upućeno i živo opisivao što se na suđenju zbiva, smjesta ga je zamjenjivala nekompetentnim dosadnjakovićem, koji će to što bolje zataškati i prikriti. Nitko živ ne može objasniti zašto se HRT ovako konspirativno odnosila prema jednom javnom suđenju. Jedino je jasno da se, kao i većina hrvatskih medija, svesrdno stavila na stranu obrane trojice generala, ali zašto onda barem u tome nije bila strastvenija i priležnija, nego se ponašala kao da joj je netko noću ukrao s Prisavlja i sliku i ton?!

Meni nekako najbliže izgleda sljedeće objašnjenje, tim više što se ono može primijeniti i na držanje vrha državne vlasti. Televizija je ratnih devedesetih naprosto bila previše unutra. S nje su, kao s katedralne puškarnice, ispucani svi, ili glavnina, propagandnih plotuna potrebnih da i rat s hrvatske strane postane prljav koliko je bio prljav, da bi zatim glavni zvonar Antun Vrdoljak mirno raportirao da je time ispunjena 'vojnička dužnost'. I naravno da onda HRT ne bi voljela da po tome netko čačka, naravno da je njoj Tribunal daleka, zadnja pošta interesa, i samo se preko odabranih sugovornika tu i tamo oglasi da je to 'ispolitizirani sud', čime, usput rečeno, upada u još veću glupost. Jer, što ako Gotovina, Markač i Čermak budu oslobođeni, što je istinabog jako malo vjerojatno? Hoće li tada iz prisavske crkvetine stići skrušeno priznanje da je, naprotiv, HRT bila ispolitizirani skutonoša vlasti i da je to u najvećoj mjeri i danas?!

Vlasti bi rado tu knjigu zatvorile

S najvišim državnim vlastima je, rekoh, slična stvar. Ni njima se ne da više bakćati s Haagom, htjele bi da se ta zlosretna knjiga što prije zatvori i da je više ne gledaju. Te su vlasti, doduše, priznati baštinik svih onih pozitivnih pomaka u odnosima s Tribunalom zbog kojih je Hrvatska prestala biti meta višegodišnjih međunarodnih diplomatskih granatiranja. Ali, time je problem samo napola, ili ni toliko, riješen. Jer, hrvatski državni vrh je već davnih godina donio presudu prije haaške presude i sada mu ova druga samo predstavlja gnjavažu i kvari račune, ukratko ide na živce. Presuda glasi da je Hrvatska u Oluji vodila najčišći mogući obrambeni rat, a masovni egzodus Srba iz Hrvatske dogodio se isključivo u režiji Beograda i lokalnih srpskih paradržavnih vlasti (ili su Srbi, čak, redom sami sebe izgnali). A to, naravno, nema veze.

Kao što nema veze ni inačica službene srbijanske politike i većine tamošnjih medija da Oluja nije bila nikakva oslobodilačka akcija, nego isključivo plansko etničko čišćenje hrvatskih Srba iz Hrvatske. Vezu sa zdravim razumom ove dvije suprotne inačice istog događaja dobivaju tek kada ih spojiš u jedinstvenu cjelinu. Da, Oluja je bila legitimna oslobodilačka akcija Hrvatske vojske, kojom je Hrvatska nakon četverogodišnje srpske pobune uspostavila kontrolu nad svojim državnim teritorijem. I da, u toj akciji je napravljeno toliko zločina nad Srbima u Krajini i njihovom imovinom da je jasno da je iza toga jednostavno morao stajati neki planski naum njihova masovnog odlaska iz zemlje (vrlo je poučna ironija da hrvatske i srpske laži postaju istina tek kada ih staviš na zajedničku hrpu).

Ovo drugo 'da' vrlo je važno. Ono jasno sugerira to da je Oluja imala i snažne primjese građanskog rata, protiv čega mnogi u Hrvatskoj bijesno skaču na zadnje noge, ali im, vidiš, nimalo ne smeta kada se tako govori o ratu u BiH. Da je htjelo, haško tužiteljstvo moglo je iz tog proturječnog stava zakuhati lijepu juhu obrani hrvatskih generala. No ono to nije učinilo nego je zauzelo stav koji je u osnovi vrlo blagonaklon prema Hrvatskoj, a to je da je ona vodila obrambeni rat, s tim da je pri tome prekoračila granice opravdane, nužne obrane. Ali badava ti sve to. Iz Zagreba se i dalje ne prestaje režati na Haag, dobro sada ipak puno tiše nego prije, uz srditu i uvrijeđenu tvrdnju da se suđenjem Gotovini, Markaču i Čermaku dovodi u pitanje legitimnost Oluje, čak i legitimnost hrvatske države.

Naravno da to nije točno. Zna se to vrlo dobro od samog početka suđenja iz stavova tužiteljstva, a u završnoj je riječi glavni tužitelj Alan Tieger napadnom pedanterijom to i još dva puta ponovio. Ali hrvatska strana ne prestaje oko toga dizati buku, i to zbog nekoliko razloga. Ovdje ćemo ostati samo na dva. Kako god Tribunal presudio trojici generala, želi se na svaki način očuvati kult Oluje kao ne samo pobjede u oslobodilačkom ratu, nego i pobjede nad 'srpstvom', kako je to neizravno formulirao Tuđman na brionskom sastanku s generalima, a sasvim izravno u svojoj knjizi 'Bespuća povijesne zbiljnosti' iz 1989. godine (netko će reći da mu se to ne može uzeti za zlo, jer on je ipak samo razbarušeni povjesničar-amater, ali to što je lupnuo u 'Bespućima' previše se, upravo scenaristički, uklapa u kasnija ratna zbivanja).

Drugi razlog rogoborenja iz hrvatskog vrha je taj što se i dalje ni po koju cijenu ne želi pristati da se za tamne strane Oluje okrive Tuđman i njegov politički posinak Šušak, iako je sasvim jasno da bi time pozicija Gotovine i druge dvojice u Haagu bila bitno olakšana. Ali budući da ni sam Gotovina ne želi da mu na taj način bude olakšano (tvrdnja njegove obrane da je u vrijeme Oluje bio u Bosni premalo je), unaprijed možeš pogoditi kako će završiti ovo suđenje. Gotovina će biti osuđen, ali to neće ni za mrvu promijeniti stanje pseudopatriotskog bunila u vrhovima hrvatske vlasti, a bogami ni u širem općinstvu.

Bara bila, bara ostala.