Radi se o neuobičajenom manevru koji pokazuje da je prvostupanjska neodrživa, dodaje zagrebačka odvjetnica.
Žalbeno je vijeće, smatrajući da dodatne informacije o mogućnosti proglašenja njihove krivnje po alternativnim oblicima odgovornosti mogu pomoći u pravednoj odluci o njihovim žalbama, u petak tužiteljstvu dalo rok do 10. kolovoza za podnesak kojim će objasniti vjeruje li da dvojica generala mogu biti odgovorna po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagači u slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonito granatiranje ili da nisu članovi udruženog zločinačkog pothvata. Podnesak bi se trebao baviti time ‘da li bilo koji od preostalih zaključaka prvostupanjskog vijeća ispunjavaju pravne kriterije tih alternativnih oblika odgovornosti’, navodi se u nalogu Žalbenog vijeća objavljenog u petak poslijepodne.

Kao osnovni problem u mogućnosti proglašenja alternativnog oblika odgovornosti dvojice generala po zapovjednoj odgovornosti Sloković izdvaja to što elementi zapovjedne odgovornosti nisu utvrđivani tijekom suđenja.

Naime, dvojica hrvatskih generala bila su optužena alternativno i kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata i individualno kao naredbodavci zločina i po zapovjednoj odgovornosti. No, tijekom suđenja a i u presudi koncentritralo se samo na udruženi zločinački pothvat te se nisu utvrđivali elemente zapovjedne odgovornosti, odnosno da li su dvojica generala primjerice znala da će njima podređene osobe počiniti kaznena djela te da li su imali efektivnu kontrolu nad snagama koje su počinile ta djela.

‘Osnovne elemente zapovjedne odgovornosti tužitelj nije utvrđivao’, kaže odvjetnica koja je u tom predmetu zastupala generala Ivana Čermaka koji je prvostupanjskom presudom oslobođen odgovornosti za zločine počinjene tijekom operacije Oluje.

Zahtjev da tužiteljstvo napiše postoje li u prvostupanjskoj presudi elementi utvrđenja drugih oblika odgovornosti ocijenila je neuobičajenim postupkom pred Haaškim sudom iz kojeg se vidi da žalbeno vijeće traži modus utvrđivanja drugih elemenata kaznene odgovornosti bez ponavljanja značajnog dijela suđenja pred prvostupanjskim vijećem u slučaju ukidanja presude.

Iako se žalbeno vijeće i u ovom nalogu ograđuje rečenicom da njihov zahtjev ne prejudicira konačnu odluku vijeća Sloković kaže da nalog ipak ukazuje na to da žalbeno vijeće očito smatra da nema dokaza za postojanje udruženog zločinačkog pothvata kao ni prekomjernog granatiranja koje je osnovni uvjet dokazivanja progona srpskog stanovništva kao glavnog cilja zločinačkog pothvata na način na koji je to u presudi postavilo prvostupanjsko vijeće.
‘Došlo je do prilično velikog problema u postupku jer se žalbeno vijeće ne slaže s utvrđenjem prvostupanjskog vijeća’, dodaje.

Što se tiče druge mogućnosti utvrđenja alternativnog oblika odgovornosti dvojice generala kao pomagača Sloković kaže da se ta vrsta odgovornosti može utvrditi samo u okviru postojanja zločinačkog pothvata te podsjeća da teza o zločinačkom pothvatu ne može opstati ako padne zaključak o prekomjernom granatiranju.

Upitana što bi utvrđivanje alternativne odgovornosti dvojice generala značilo za visinu njihovih kazni Sloković odgovara kako bi i zapovjedna odgovornost i status pomagača značili bitno manju kaznu jer osoba proglašena krivom po zapovjednoj odgovornosti nije neposredni izvršitelj zločina, a utvrđivanje odgovornosti kao pomagača također predstavlja podrednu ulogu.

Generali Gotovina i Markač nepravomoćno su osuđeni prošle godine za zločine u Oluji na 24 odnosno 18 godina zatvora.

Žalbeno vijeće Haškoga suda prema planu rada pravomoćnu bi presudu trebalo objaviti krajem godine.