Sa zidova radne sobe Gorana pl. Borellija gledaju nas portreti njegovih predaka, knezova Vranskih. Povijest ove obitelji ocrtava i hrvatsku povijest posljednjih 300-tinjak godina, a njihovo djelovanje obilježilo je Zadar i šire područje.

Goran pl. Borelli, po struci inženjer prehrambene tehnologije koji je nekoć bio direktor mljekarske industrije Zdenka, u mirovini aktivno prikuplja povijesnu građu i informacije o svojim precima. No djelovanje nije usmjerio samo na svoju priču. Naime, on je kancelar Hrvatskog plemićkog zbora, organizacije koja okuplja 250 članova iz 60-ak hrvatskih plemićkih obitelji.

'Percipiraju nas kroz Franju Tahija'

Današnjom javnom percepcijom hrvatskog plemstva i odnosom države nimalo nije zadovoljan.

‘Misle da smo kao Franjo Tahi’, direktan je Borelli, a živi u Podsusedu, i to nekoliko stotina metara zračne linije od ruševina starog grada Susedgrada, koji je pripadao ni manje ni više nego ovom zloglasnom plemiću koji je ugušio Seljačku bunu. No tu prestaje svaka poveznica s njim.

Borelli se vraća na aktualnu fokusiranost na kraljevsko vjenčanje u Velikoj Britaniji. ‘Ova priredba oko vjenčanja malo mi je dala misliti o tome kako su Englezi unovčili tu svoju baštinu.'

‘Mi pak na domaće plemstvo gledamo iz nekih kutova koji nisu najbolji - gledaju na nas kao na one koji nasljeđuju i eksploatiraju’, kaže Borelli. A ono za što smatra da je potrebno eksploatirati to je hrvatska povijesna baština, koja se temelji upravo na pripadnicima hrvatskih plemićkih obitelji.

‘Ljudi koji danas žive u Hrvatskoj o plemstvu razmišljaju kao o nečem izumrlom, kao o dinosaurima’, dodaje. No hrvatsko plemstvo nije izumrlo, doduše možda jest u društvenopolitičkom i imovinskom smislu, ali ne i u biološkom. Hrvatski plemićki zbor krovna je adresa za sve one 'plave krvi'. Ima 250 članova iz 60-ak hrvatskih plemićkih obitelji, kao što su Bona, Celio-Cega, Pavlović, Maroja, Durbešić, Festetić, Ivanišević, Jelačić-Bužimski, Makanec, Mladineo...

Kako steći plemićku titulu?

No kako netko tko se preziva Ivanišević ili Pavlović, što su česta prezimena u Hrvatskoj, može provjeriti i dokazati pripada li doista plemićkoj lozi?

‘Pravila igre su takva da je potrebno za svakog osobno dokazati legitimitet i kontinuitet. Ako sam ja taj Pavlović ili Ivanišević, moram dokazati da je u mom nasljednom redu po muškoj liniji bio plemeniti Pavlović ili Ivanišević taj i taj. Rodnim listovima se dokazuje da ste direktni nasljednik, nasljednik prvog nasljednog reda. To je izrazito stroga procedura jer je Hrvatski plemićki zbor primljen i u C.I.L.A.N.E., europsku udrugu plemstva’, pojašnjava Borelli.

Grbovi hrvatskih plemićkih kuća

Pitamo ga za titule, tko je grof, tko knez. ‘Ne radimo razlike. Svi imaju pl. Tu smo demokratični’, kroz smijeh dodaje.

Kraljicu Elizabetu i Nikolu Šubića Zrinskog spaja 13 generacija mađarskih plemićkih obitelji

Među članovima nema nasljednika najznačajnijih hrvatskih plemićkih obitelji - Zrinskih i Frankopana. ‘Da, to je potvrđeno. Oni nemaju direktnih živućih nasljednika, možda imaju nekih grana, no ne direktnih’, pojašnjava i opet nas vraća na engleski kraljevski dvor. Podsjeća da je povjesničar Goran Mladineo zaključio da englesku kraljicu Elizabetu i Nikolu Šubića Zrinskog spaja 13 generacija mađarskih plemićkih obitelji.

Unatoč tome, Hrvatska službeno ne mari previše za taj dio svoje povijesti. Naime, Borelli, čiji se javni nastupi mogu izbrojati na prste, prije dvije godine javno je prosvjedovao zato što predstavnici hrvatskog plemstva nisu primljeni u protokol prilikom posjeta princa Charlesa i vojvotkinje Camille Hrvatskoj.

‘Smatrao sam da je naše mjesto u tom protokolu dosta važno. Kada je ranije englesko plemstvo bilo u posjetu, onda je naš član bio igrom slučaja u delegaciji i usput im je rekao da je iz plemićke obitelji. Oni su se strovalili na pod od čuđenja nad time da i Hrvatska ima svoje plemstvo’, prisjeća se Borelli.

Plemstvo se nema namjere miješati u politiku, no smeta ih odnos prema baštini i percepcija Hrvatske u svijetu. ‘Percepcija Hrvatske je ta da smo neki istok. Znaju samo nekoliko naših sportaša. Ispada da je Hrvatska nešto totalno bez veze, a objektivno to nije. Hrvatska ima svoju tradiciju, uključujući plemićku, pripada srednjoj Europi te naslonjenost na Balkan s Hrvatskom u suštini nema veze osim onih 50-ak godina, koliko smo bili u državi koja je bila na Balkanu’, obrazlaže.

'Pitanje je samo koliko je elita odgovorna prema društvu'

Podsjeća da je plemstvo nosilo državne poslove, gospodarstvo i sve ostale aspekte života u Hrvatskoj jer je društveno uređenje bilo takvo ‘da su neka vrsta ljudi i društveni sloj imali tu mogućnost'. No nije riječ o eliti koja je bezočno gulila narod i brinula se samo za svoje interese, smatra.

‘Pitanje je samo kako je danas - ako si na položaju, koliko si odgovoran, stvaraš li društvo koje napreduje? Činjenica je da je velik dio hrvatskog plemstva osjećao veliku odgovornost prema narodu, pa su išli u borbu protiv Turaka i uložili živote i sve ostalo, a nisu trebali. Bili su dovoljno bogati i mogli su zbrisati bilo kamo’, smatra Borelli.

Propadanje plemstva i materijalna otimačina

Plemstvo je službeno ukinuto 1918., a do Drugog svjetskog rata dogodilo se konačno propadanje plemićkih obitelji. Nakon toga uslijedio je i materijalni krah jer su im nekretnine nacionalizirane u vrijeme Jugoslavije. Kako danas žive hrvatski plemići? Većina ih se okrenula znanosti i kulturi i to je, smatra naš sugovornik, bio jedini zdrav i normalan oblik preživljavanja plemstva u novom društvu i novim okolnostima.

A materijalno? ‘Naravno, sve su nam uzeli do daske. Sad se kao nešto vraća, ali to je otužna priča. Plemstvo i imovina se više ne mogu stavljati pod isti nazivnik’, sjetno će Borelli, čijoj su obitelji oduzeta 23 stana u centru Zadra.

‘Hrvatsko plemstvo možda pripada reliktu povijesti i to je polazna točka u filozofiranju o toj temi. Iz tog doba imamo tisuće imena, toponima, spomenika, zgrada, dvoraca, ulica... Sve je to povijest hrvatskog plemstva... Ako mi tu povijest želimo doživjeti kao dio svog identiteta, onda je ideja da se hrvatsko plemstvo registrira kao nematerijalna kulturna baština. Mađari kažu da hrvatsko plemstvo ne postoji, da postoji samo mađarsko, Talijani pak tvrde da je dalmatinsko plemstvo njihovo’, obrazlaže Borelli nastojanja Hrvatskog plemićkog zbora koje se okupilo ove subote na sjednici Velikog plemićkog vijeća u Klisu.

'Možda je vrijeme da u svoj nacionalni identitet prihvatimo te ugradimo dio povijesti i kulture koja je bila i prije pojave ustaša i partizana’, zaključuje Borelli.