Među brojnima koji su to primijetili nalazi se i znanstvenik Ivan Đikić te je u srijedu kazao da je hrvatski zdravstveni sustav stručan i kvalitetan i dobro organiziran. 'Drago mi je vidjeti da su reagirali stvarno razumno, pametno. Dobro su organizirani i mogu samo pohvaliti ove dosadašnje reakcije te se nadam da i građani shvaćaju da u Hrvatskoj postoji stručan i kvalitetan zdravstveni sustav i da treba imati povjerenja u njih. Ljudi koji vode zdravstvenu službu, uključujući ravnateljicu infektivne klinike Alemku Markotić, stvarno su vrlo stručnim i profesionalnim stavom smirili situaciju', kazao je Đikić u razgovoru za N1.

Alemka Markotić je, drugim riječima, zarazno smirena.

Radi se o jednoj od najvećih hrvatskih stručnjaka na području infektologije i kliničke imunologije, ali i članici suradnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te priznatoj znanstvenici sa sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada. U 'Franu Mihaljeviću' osnovala je Centar za emergentne i reemergentne zarazne bolesti, intenzivno je sudjelovala u osnivanju i kreiranju prvog hrvatskog BSL-3 laboratorija za dijagnostiku opasnih uzročnika, a 2014. godine osnovala je Hrvatsko društvo za biosigurnost i biozaštitu.

Već godinama sa znanstvenicima iz brojnih prestižnih međunarodnih institucija surađuje u istraživanjima opasnih patogena, kao i na drugim projektima. Predaje na fakultetima, objavila je stotinjak recenziranih radova, održavala stručna predavanja od Amerike do Turske, u Kini organizirala tečaj o biološkoj sigurnosti.

Deset godina radila je u Imunološkom zavodu i bila odgovorna za kvalitetu virusnih cjepiva. Pod njenim mentorstvom objavljeno je šest doktorskih disertacija, a nove se pripremaju.

Markotić je rođena u Zagrebu, srednju školu je završila u Zavidovićima u BiH, a fakultet u Sarajevu. Magistrirala je i doktorirala u Zagrebu.

Njena biografija zapravo je sjajna, a bila bi i dosadno predvidiva da nije ratnog detalja: tada, u razdoblju od 1992. do 1994. godine, boravila je i radila u opkoljenom Sarajevu kao liječnica opće prakse te u Caritasovoj ratnoj ljekarni i ambulanti. Bila je i asistent na Medicinskom fakultetu.

Javno zahvalila Bogu

'Provela sam dvije godine rata u okupiranom Sarajevu, odakle sam izašla 5. veljače 1994. Jednoga dana otac moje kolegice i moj kolega s posla stradali su od iste granate. Gospodin je poginuo, a kolega je dugo liječen. A taj dan su u medijima govorili o brojkama umrlih i ranjenih. Upitala sam se tko je taj sljedeći broj. Zato i kod plasiranja brojki zaraženih od koronavirusa moramo uvijek imati na umu to da iza njih stoje pojedinačni ljudi, nečiji očevi, majke, djeca, braća, sestre', rekla je Markotić u nedavnom razgovoru za Jutarnji list. Drugom prilikom pak otkrila je da joj je u tom periodu od velike pomoći bila vjera.

'U Sarajevu me doista nosila. Jednostavno, ne znam kako bih se bez nje usudila izaći na ulicu na kojoj su me svaki dan gađali snajperima, gdje su oko mene padale granate i gdje smo preživjeli i glad i hladnoću. To ne bi bilo moguće da nisam vjernik', kazala je i javno zahvalila Bogu na iskustvu koje ne bi voljela ponoviti - ali zbog kojeg je stekla određenu zrelost i određeno povjerenje u Boga, 'kad mu predaš život i on ti ga vrati'.

Ona se deklarirala kao praktična vjernica i slikovito opisala svoj posjet Jeruzalemu, u kojem se susrela s kolegom znanstvenikom. 'Iznenadio se jer sam izrazila želju jedno poslijepodne obići mjesta po kojima je hodao Isus i Marija. Rekla sam da sam vjernik i da mi je poseban užitak biti u Jeruzalemu. On je Židov, ali nevjernik. Čudio se kako možeš biti vjernik, a znanstvenik, na što sam mu uzvratila: 'Kako ti možeš biti nevjernik, a znanstvenik?''

Kritike zbog suradnje s katoličkim sveučilištem

Prije tri godine našla se pod kritikom dijela medija jer je kao ravnateljica 'Frana Mihaljevića' potpisala sporazum o suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, čiji detalji unatoč inzistiranju nisu javno objavljeni. Kasnije je pojašnjeno da je ova bolnica postala nastavna faza za netom pokrenuti studij sestrinstva te da će studenti ondje obavljati praksu dok će liječnici istovremeno održavati teorijsku i praktičnu nastavu. Mediji su zabilježili da je tom prilikom u prostorijama Klinike za infektivne bolesti održana misa, 'prva od njezina osnutka 1893. godine'.

Spomenimo i da su u siječnju prošle godine javnost uznemirile fotografije iz bolnice koju vodi Markotić, na kojoj su bile navodno zapuštene bebe s uprljanim pelenama te velikim ranama i oštećenjima na koži. Prva reakcija bila je da se radi o očekivanim alergijskim reakcijama na proljev, a već idućeg dana pojavila se inspekcija koja je utvrdila da nije bilo propusta i da su djeca liječena po pravilima struke.

Jedan splitski infektolog, koji zbog pravila bolnice ne smije javno istupati, kazao je za tportal tek da se radi o stručnjakinji koja je apsolutno zaslužila povjerenje javnosti. Nešto rječitiji je njegov stariji kolega Nikola Bradarić, nekadašnji voditelj Zaraznog odjela u splitskoj bolnici, koji se danas nalazi u mirovini.

'Uvijek korektna i jako stručna osoba, posebno na području virusnih patogena. Surađivali smo na studiju u Splitu, u kojem sam predavao na kolegiju koji je ona vodila. Premda nas dijeli generacijska razlika, o njoj imam samo riječi hvale', kazao nam je Bradarić.