Austrija je, naime, posljednja država članica EU-a koja se još uvijek protivi navedenom prijedlogu zakona. Luksemburg, dugogodišnji saveznik Austrije, nedavno je popustio pritiscima i obećao da će se pridružiti sustavu automatske razmjene podataka koji će startati 2015. godine.

U nastojanju da očuva institut bankovne tajne, austrijska ministrica financija Maria Fekter nazvala je europsku inicijativu 'grobljem podataka' koje će preopteretiti poslovne subjekte i vladine agencije, dok istovremeno neće osigurati ni minimum poreznih prihoda. Austrijski premijer Werner Faymann njeguje ponešto umjereniji pristup problemu, ali i on vjeruje da austrijske 'bankice', kako se izrazio, ne bi trebale biti predmet pojačanog europskog nadzora.

Ali zašto je Austrija - s porezom na dobit od 25 posto daleko je od poreznog raja po uzoru na Luksemburg ili Švicarsku - toliko uprla zaštititi identitet klijenata svojih banaka?

'Bankovna tajna tiče se privatnosti. Austrijanci su dvaput u nedavnoj povijesti gubili novac zbog inflacije. Dakle, veoma su sumnjičavi prema razmjeni informacija vlada i financijskog sustava, osobito nakon što su nacionalizirane mnoge banke', kaže Karl Aiginger, čelnik austrijskog Instituta za ekonomska istraživanja, za EUobserver.

Dok populisti koriste argument privatnosti kako bi zadobili podršku javnosti, za austrijski veto postoji još jedan, lukrativniji razlog: povijest deficita kapitala i velikih tvrtki u Austriji.

Aiginger objašnjava da su dugo vremena Švicarska, Lihtenštajn i Luksemburg privlačili kapital iz svih krajeva svijeta, uključujući i onaj iz Austrije, što je rezultiralo deficitom kapitala u austrijskim bankama i poslovnim subjektima.

Takva situacija promijenjena je u posljednja dva desetljeća, nakon što su austrijske banke i tvrtke pohrlile na novootvorena istočnoeuropska tržišta. Oporezivanje stranog kapitala smanjeno je na 25 posto, dakle izjednačeno je s korporativnim porezom koji nije nizak, ali je još uvijek niži od europskog prosjeka.

Kako bi privukla strani kapital, Austrija je dopustila otvaranje tzv. fondova i zaklada, gdje se novac može 'spremiti' po nižoj poreznoj stopi. 'Veći su izgledi da će se novac iz fondova u Austriji uložiti u austrijske tvrtke ili na austrijskoj burzi', objašnjava Aiginger.

'U osnovi, ništa se neće promijeniti ako Austrija pristane sudjelovati u razmjeni bankovnih podataka, jer fondovi neće biti dio toga. Stvar je samo u strahu od promjene, imajući na umu povijest manjka kapitala.'

Promjena instituta bankovne tajne, koji je uklesan u austrijski ustav, podrazumijeva dvotrećinsku većinu glasova u parlamentu. S obzirom da su idući izbori u rujnu, teško da će se dotad išta promijeniti.