Čak i jedna od najliberalnijih država svijeta, Švedska, ima restriktivne zakone o umjetnoj oplodnji. Švedska od parova zahtijeva stabilnu vezu od najmanje godine dana kako bi se mogli kvalificirati za liječenje neplodnosti. Ali Švedska trenutačno ipak razmatra mogućnost umjetne oplodnje za žene bez partnera. Švicarska, među ostalim zemljama, od parova traži da budu vjenčani. I u gotovo svim zemljama Europe, osim Ukrajine, surogat-majčinstvo nije dozvoljeno

Portal Crol.hr prenosi izjavu dr. Francoise Shenfield, stručnjakinje za probleme s neplodnošću na University College London, koja smatra da su zastarjeli europski zakoni o umjetnoj oplodnji.

'O medicinskim tretmanima i odlukama vezanim uz njih trebaju odlučivati liječnici, a ne suci. Zabrana darivanja jajnih stanica i sperme diskriminacija je neplodnih parova, premda postoje valjani razlozi za uskraćivanje tretmana nekim pacijentima, primjerice ženama starijim od 50 godina', kazala je Shenfield za Fosters.

Europljani na umjetnoj oplodnji u SAD-u i Brazilu

Budući da SAD, Australija, Brazil i Kanada imaju manja ograničenja od europskih država, stručnjaci procjenjuju da tisuće Europljanki i Europljana svake godine putuju u druge zemlje na umjetnu oplodnju, premda točne brojke nisu poznate. Među njima je i golem broj žena bez partnera, koje u matičnim zemljama nemaju pravo na umjetnu oplodnju, kao naprimjer u Švedskoj, Njemačkoj i Italiji.

Razlozi strogih ograničenja razlikuju se od zemlje do zemlje. Neke od njih brine 'neprirodan' odnos između darivatelja, roditelja i djece, a druge imaju religijske ili kulturološke razloge.

Crol.hr donosi i ocjenu dr. Norberta Gleichera, direktora Centra za humanu reprodukciju u New Yorku, koji kaže da gotovo 40 posto njegovih pacijenata dolazi iz drugih zemalja, ponajviše iz Europe. Dodao je i da je 'posve zbunjen stavom nekih europskih zemalja o IVF-u'.

Zašto je restriktivno zakonodavstvo o umjetnoj oplodnji?

Razlozi zbog kojih pojedine države imaju izrazito restriktivne zakone su izrazito različiti. Primjerice, nacistička prošlost Njemačke, kad su liječnici prisilno sterilizirali ili eutanazirali ljude s ciljem eliminiranja nasljednih bolesti, još je uvijek neugodan kamen spoticanja za njemačke zakonodavce koji i dan-danas zbog toga nevoljko izglasavaju zakone o postupcima koji uključuju embrije

Druge zemlje opterećene su religijom, piše Crol.hr. Francuska i Italija imaju snažne povijesne veze s Rimokatoličkom crkvom koja zabranjuje IVF, ponajviše zato jer taj postupak može uključivati uništavanje embrija. Crkva se također protivi umjetnoj oplodnji jer vjeruje da bi do začeća moralo doći 'isključivo prirodnim seksualnim činom muža i žene'.

Zanimljivo je da su talijanski zakoni do 2004. godine bili relativno fleksibilni, što je dovodilo do trudnoća u žena starijih od 60 godina te porasta 'iznajmljivanja' maternica. Novi zakon koji su podržale vodeće katoličke udruge ograničava darivanje jajnih stanica i sperme i broj embrija, a u potpunosti zabranjuje zamrzavanje embrija. Osim toga, pravo na IVF imaju samo 'stabilni heteroseksualni parovi koji žive zajedno te su u dobi pogodnoj za potomstvo'.

Talijanski zakonodavci smatraju da bi darivanje jajnih stanica 'degradiralo žene' i 'dovelo do slabljenja strukture čitavog društva'.

Lezbijke i gejevi još su uvijek građani drugog reda

Kad su posrijedi gej i lezbijski parovi, u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj i nekim drugim zemljama samo jedan/na partner/ica može postati zakoniti otac ili majka djeteta.

'Takvim se ograničenjima lezbijkama i gejevima poručuje da su građani drugog reda te da se dijete mora odgajati u tradicionalnoj obitelji', kaže Angelo Berbotto, odvjetnik i privremeni tajnik NELFA-e, najveće europske organizacije lezbijskih i gej obitelji.

Protivnici pak tvrde da nacionalni zdravstveni sustavi 'nisu obvezni omogućiti umjetnu oplodnju za istospolne parove'.