Vuk Jeremić slovi za kontroverznog ministra jer često ima nimalo diplomatske nastupe zbog kojih nije omiljen među kolegama sa Zapada. U svojim nediplomatskim ispadima nije štedio ni Hrvatsku, pa je teško za da bi mogao dobiti podršku sa Zrinjevca da zadovolji svoje ambicije, iako u politici nikad ne treba reći nikad.

Podsjetimo se samo nekih od Jeremićevih istupa.

Još 2008. šefa srpske diplomacije Vuka Jeremića kritizirali su Nijemci ocjenjujući njegove nastupe kao nekorektne, ali i štetne za Srbiju. 'Jeremić svojim nastupima stvara atmosferu u kojoj sve što EU učini za Srbiju nije dovoljno i na taj način za neuspjehe svoje vlade unaprijed pokušava optužiti EU', smatraju njemački diplomati. Zbog neomiljenosti na Zapadu, ali i srpske borbe protiv priznanja Kosova, posvetio se dugim putovanjima svijetom putujući po afričkim, azijskim i drugim zemljama trećeg svijeta. Sveta misija borbe za spas Kosova skoro ga je stajala ministarske glave kada je lobirao da Srbija bojkotira dodjelu Nobelove nagrade kineskom disidentu Liu Xiabou u Oslu. 

Ipak vratimo se mi na Hrvatsku. Sve je počelo tamo negdje krajem 2008. godine, kada je optužio hrvatsku Vladu za narušavanje bilateralnih odnosa sa Srbijom. 'Ne samo da su priznali jednostrano proglašenu neovisnost Kosova, nego su i inzistirali na opstanku tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde. Teško da bih te dvije odluke mogao ocijeniti dobronamjernima prema našoj zemlji. Odgovornost je mnogo više na njima nego na nama', izjavio je tada Jeremić.

Tijekom godina ustrajno je optuživao Hrvatsku za etničko čišćenje tijekom Oluje pokušavajući na taj način, paradoksalno, isposlovati povlačenje tužbe koju je Hrvatska podnijela protiv Srbije za genocid. Kada mu to nije uspjelo Srbija je podnijela protutužbu, a Jeremić se pohvalio da su u nju uključili i zločine ustaša.

Jeremić nije propustio osvrnuti i na reklamnu kampanju Hrvatske turističke zajednice (HTZ) rekavši da osobno nikad ne bi ljetovao u Hrvatskoj jer se tamo ne osjeća sigurno, ali je zato malo kasnije njegova supruga došla u Opatiju. On je ostao dosljedan.

Zbog svoje antihrvatske retorike nije došao u Dubrovnik na Croatia summit u ljeto 2009. godine. Tada se uvrijedio jer mu nije dozvoljeno da govori prvi, ali ni domaćini nisu bili za to da dođe jer je prethodno optuživao Hrvatsku za etničko čišćenje.

Jeremić se si je dopuštao i miješanje u hrvatski pravosudni sustav, pa uhićenje dvojice Srba u Hrvatskoj zbog sumnje u ratni zločin za njega nije bilo 'u duhu dobrosusjedskih odnosa i predstavlja kršenje ljudskih prava te jedino može biti shvaćeno kao pokušaj obeshrabrenja Srba da glasuju na predstojećim lokalnim izborima u Hrvatskoj'.

Hrvatska diplomacija prozivala ga je jer je, prema njezinu mišljenju, zloupotrijebio govor predsjednika Ive Josipovića u Bosni i Hercegovini kada je izrazio žaljenje zbog hrvatske politike tijekom rata prema toj zemlji.

Jeremić je Josipovićev govor u parlamentu BiH protumačio kao 'izraz dubokog žaljenja što je politika pod Tuđmanom dovela do patnje i podjela u BiH'.

Jeremić nije ostavio na miru ni ostale hrvatske političare. Za njega je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić 'čovjek bez moralne i političke težine', a glavni sukob se razbuktao s hrvatskom premijerkom Jadrankom Kosor kojoj je nakon posjeta Kosovu rekao da 'kome je Kosor prijatelj, tomu ne trebaju neprijatelji'. Kako je Jeremić sam rekao neposredno prije svog prvog sastanka s novom hrvatskom ministricom Vesnom Pusić, to je prilika za novi početak. I to je istina, to jest prilika za novi početak, koji će doći za par mjeseci nakon parlamentarnih izbora u Srbiji i, kao posljedica toga, Jeremićeve smjene, a ne instaliranja na funkciju u međunarodnoj politici.