‘Razloga za izlazak na ulice je milijun. Medijska cenzura, pretvaranje nekada ozbiljnih medija u propagandna glasila SNS-a i potpuno gušenje objektivne (ili barem opozicijske) riječi, izbori koje su pratile ogromne neregularnosti što tijekom kampanje, što tijekom samog izbornog procesa (a na koje nadležne institucije nisu reagirale), socioekonomska situacija u zemlji, zapošljavanje po partijskoj liniji, stvaranje kulta ličnosti od Aleksandra Vučića koji ima skoro apsolutnu vlast...‘ odgovara 22-godišnji beogradski student Vladimir Pavlović na naše pitanje zbog čega sudjeluje u prosvjedima protiv Aleksandra Vučića. Pavlović, koji stylingom podsjeća na srbijanskog satiričara i predsjedničkog kandidata Ljubišu Preletačevića Belog (odnosno pravim imenom Luku Maksimovića), dio je nove generacije mladih u Srbiji koja nije dopustila da je neumorna medijska propaganda u korist Aleksandra Vučića uvjeri kako ne trebaju vjerovati vlastitim očima i bijedi i nepravdi koja ih okružuje.

Pavlović priznaje da zbog odluke da iziđe na ulicu osjeća određeni strah, ali dodaje: ‘Ali strah upravo i jest glavno sredstvo kojim se režim služi - politički 'nepodobni' ljudi su još tijekom predizborne kampanje dobivali otkaze iz javnih poduzeća, a već postoji mnoštvo zabilježenih slučajeva da su ljudi koji su podržali prosvjed dobili otkaz sa svojih radnih mjesta. Javna tajna je da je bez partijske knjižice SNS-a skoro nemoguće dobiti posao, i to ne samo u javnom sektoru. Upravo zato je i važno ustrajati u protestima i pobijediti strah. Vlast se treba bojati građana, a ne obrnuto.’

Vučiću skloni mediji šire famu o tome da su protesti dirigirani izvana, no Pavlović kaže da su sve pokrenuli studenti, ‘a s vremenom su nam se pridružili i penzioneri, mladi roditelji, radnici, sindikati policije i vojske, kao i mnoge javne osobe’.

Što sve motivira te ljude koji predstavljaju presjek cijelog društva da iziđu na ulicu, pitamo Vladimira Pavlovića, koji ovako odgovara: ‘Motiv za proteste nisu samo neregularni izbori - to je bila kap koja je prelila čašu. Narodu je jednostavno svega preko glave, dosadila nam je politička elita, dosadila su nam prazna obećanja, obmane, propaganda i autoritarni sistem na čelu s Aleksandrom Vučićem. Zato prosvjedi nisu povezani ni s opozicijskim strankama, iako su pojedini stranački prvaci pružili svoju podršku. Važno je napomenuti da, iako prosvjedi jesu politički, oni nisu prosvjedi ni ljevice, ni desnice, niti opozicijskog partijskog bloka. Na demonstracijama su i studenti i penzioneri, i ljevica i desnica, i pro-EU i anti-EU i Sonja Sajzor - transrodna LGBT+ aktivistkinja i drag umjetnica - i momak sa šajkačom i rusko-srpskom zastavom.’

Pavlović smatra da su prosvjedi u neku ruku transideološki: ‘Jasno je da nemaju nekakvu određenu političku ideologiju iza sebe, okupili su se ljudi svih političkih opredjeljenja protiv zajedničkog neprijatelja tj. Vučićeve autokracije, a zahtjevi su u domeni osnovnih demokratskih načela - želimo da se poštuju Ustav i zakoni, da neovisne institucije rade svoj posao, da RTS i ostali mediji objektivno izvještavaju - ali i da ljudi odgovorni za trenutno stanje budu kažnjeni, odnosno smijenjeni.’

Kada je riječ o medijskoj blokadi, zanimljivo je kako je ponašanje prosvjednika utjecalo na izvještavanje RTS-a. ‘Dok se demonstranti nisu pojavili ispred RTS-a u Beogradu i RTV-a u Novom Sadu, šira javnost nije ni znala da se okupljamo. A sada smo svjedoci odvratnih - doduše, očekivanih - spinova i širenja dezinformacija. Mediji možda jesu i srž problema, jer u ogromnoj mjeri oblikuju svijest i volju naroda. Kada vam 90 posto medija na čelu s RTS-om servira propagandu SNS-a i od Vučića pravi heroja, danima ignorira prosvjede te o njima vrlo neobjektivno izvještava, dok tabloidi provlače kroz blato svakog iole poznatog pojedinca koji je prosvjede podržao - očekivano je da će i javnost biti vrlo podijeljena. To, nažalost, nije ništa novo, traje godinama i nije bilo svojstveno samo Vučićevom režimu, ali ovakav vid medijske blokade je od uvođenja višestranačja nezapamćen, a u mnogome podsjeća na Miloševićev medijski mrak devedesetih. Svatko tko kritizira vlast, automatski biva okarakteriziran kao ‘strani plaćenik’, ‘domaći izdajnik’, ‘soroševac’... ’ priča za tportal ovaj beogradski student.

Dok su prosvjedi protiv Miloševića imali deklarativnu podršku iz moćnih zemalja Europske unije, ovi protiv Aleksandra Vučića nisu naišli na isti odjek. Pavlović kaže da je ‘jasno da EU očito ne mari toliko za demokraciju na Balkanu i da im jedan autokrat poput Vučića iz nekog razloga odgovara. Ili, barem im ne smeta dovoljno’. Dodaje: ‘Postoje i anti-EU transparenti na prosvjedima, primjetno je da se i liberalno opredijeljeni ljudi sve više okreću protiv EU-a, no cilj i zahtjevi demonstranata nemaju skoro nikakve veze s vanjskom politikom.’

Novoizabrani predsjednik Vučić se u svojim izjavama u vezi prosvjeda postavio naoko dobrohotno. Je li to njegov pokušaj da ispuše energiju iz prosvjeda i vrši li SNS pritisak na to da se protesti okončaju, pitamo Vladimira. ‘Vučić je poznat po tome da govori jedno a radi drugo, onda izgovori treće te uradi četvrto. Njegove izjave o prosvjedima jesu bile vrlo proračunate, na prvu loptu i odobravajuće, ali je također zaprijetio upotrebom sile. Jasno je da nas želi zastrašiti i da jedva čeka da se dogodi nekakav incident kako bi mogao imati opravdanje za nasilno razbijanje demonstracija. Zato je bitno da prosvjedi ostanu mirni, da okupljeni građani ne nasjedaju na provokacije aktivista SNS-a i da ne ulaze u konflikte’, objašnjava mladi prosvjednik, koji je i prethodno sudjelovao u prosvjedima protiv samovolje gradskih vlasti u Beogradu, održanim pod sloganom 'Ne da(vi)mo Beograd'.

Ključne u organizaciji prosvjeda su društvene mreže - tako je, kako kaže, za okupljanje saznao i Pavlović - no sada ih režim koristi za pokušaje manipulacija: ‘Prije par dana pojavila se i jedna lažna stranica koja izdaje saopćenja koja nemaju veze s poantom i duhom prosvjeda i masovno se ljudima na news feedu pojavljuje kao reklama tj. ‘sponsored’. Dakle, netko je uložio pare u promociju ove stranice čiji je cilj stvaranje konfuzije i demotiviranje ljudi da se pridruže demonstracijama. Podsjećam da je originalna stranica koja je nastala prije protesta i preko koje su prosvjedi u Beogradu bili organizirani, na Facebooku pod tagom @protivdiktature, a NE @protivdiktature2017.’

Za kraj pitamo Vladimira Pavlovića očekuje li kakve konkretne rezultate ovih prosvjeda, jer je sigurno da Vučić neće samo tako dati ostavku ili se povući s političke scene. On je ipak suzdržano optimističan: ‘Ništa se ne rješava preko noći, i da, po svemu sudeći vlast će nastaviti ignorirati zahtjeve demonstranata. Ipak, mislim da su prosvjedi korak u dobrom pravcu, i važno je da ustrajemo.’