Španjolski premijer Mariano Rajoy u pravu je kad kaže da je katalonski referendum nelegalan. U pravnom smislu odlučivanje o nezavisnosti španjolske regije Katalonije od početka je osuđeno na propast jer nije usklađeno s Ustavom. Uz to je španjolska policija svojim represivnim mjerama napravila sve da referendum bude upitan i s provedbene strane: Srušen je sustav elektroničkog glasanja, Katalonci nisu glasali na svojim glasačkim mjestima, zaplijenjene su glasačke kutije…
Težnje Katalonaca za nezavisnošću bez sumnje su legitimne, pa je tako legitiman i nedjeljni referendum. No njegova je legalnost pod upitnikom. Velikim.
Iako je katalonski parlament 6. rujna izglasao zakon o referendumu, i to s tankom većinom, španjolski ustavni sud proglasio ga je 8. rujna neustavnim. Naime španjolski ustav dopušta referendume samo na teritoriju cijele države, što je sa stajališta Madrida posve razumljivo.
vezane vijesti
Španjolska se sastoji od 17 autonomnih pokrajina. Da su dopušteni pokrajinski referendumi, svaka od tih pokrajina mogla bi izglasati isto ono što su Katalonci izglasali u nedjelju.
Prije svega ratoborni Baski, koji se, za razliku od Katalonaca, u borbi za nezavisnost ne koriste samo političkim oružjem. S druge strane kako bi ikakav referendum o nezavisnosti pojedine španjolske pokrajine uopće mogao proći ako bi o tome glasovali svi Španjolci? Kao da su na škotskom referendumu za nezavisnost glasali stanovnici Engleske, Walesa ili pak Sjeverne Irske.
Proglasivši ga neustavnim, vlastima u Madridu dan je zakonski temelj za zaustavljanje referenduma. Uz to, kaos koji je policija jučer napravila stavlja provedbenu stranu referenduma pod upitnik. Kako rezultate smatrati potpuno vjerodostojnima kad je policija blokirala više stotina glasačkih mjesta, ljudi su glasali gdje su stigli i mogli, srušen je sustav za elektroničko glasanje, policija je plijenila pune glasačke kutije…?
Stoga je referendum tek demonstrativan čin neposluha i jasna poruka Madridu da je Kataloncima prekipjelo.
Da je Rajoy imao malo političke dalekovidnosti, mogao je primijeniti škotski model. Naime iako se nakon krvave nedjelje stječe dojam da su Katalonci jednoglasni po pitanju odcjepljenja, prije ovog vikenda to nije bilo tako. Policijska represija je one neodlučne uvjerila da se u Madridu nalaze neprijatelji Katalonije, nipošto prijatelji.
Škotska je svoj referendum o nezavisnosti provela uz blagoslov Londona. Te 2014. većina je Škota odlučila da želi ostati u Velikoj Britaniji. Istraživanje javnog mnijenja prije referenduma pokazalo je kako je većina Katalonaca sklona takvom rješenju i da bi radije sudjelovali na referendumu koji nije pravno upitan te je usuglašen s madridskim vlastima.
No razgovori s Madridom očito su bili nemogući. To pokazuje i činjenica da je premijer Rajoy posljednjih sedam godina 18 puta odbio zahtjev katalonskog civilnog društva za referendumom.
Nakon ove nedjelje Barcelona i Madrid udaljeniji su nego ikada. Katalonski predsjednik Carles Puigdemont rezultate referenduma šalje u katalonski parlament na ratificiranje. Ako sve prođe glatko, tvrdi, proglasit će neovisnost.
U odlučnost Rajoya da štiti ustavni poredak ne treba sumnjati. U sinoćnjem obraćanju kazao je jasno da za njega referendum ne postoji i da je sve to predstava. Pitanje je - u čijoj režiji.
