Iako policija još istražuje smrt slavnog glumca i komičara, oskarovca Robina Williamsa, prema prvim nalazima čini se da je počinio samoubojstvo
Njegova tragična smrt ozbiljan je podsjetnik koliko je depresija težak, opasan i raširen mentalni poremećaj.
U SAD-u oko 19 milijuna ljudi boluje od depresije, oko 3,4 posto ljudi s kliničkom depresijom počini samoubojstvo, a oko 60 posto onih koji dignu ruku na sebe boluje od depresije ili nekog drugog poremećaja raspoloženja.
Najviše depresivnih na sjeveru Hrvatske
U Hrvatskoj se oko 300.000 ljudi bori s depresijom, a stopa suicida u sjevernim županijama, primjerice u Krapinsko-zagorskoj, znatno je viša nego u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj - razlika je čak četiri do pet puta! Svjetska zdravstvena organizacija pretpostavlja da će do 2020. depresija postati prva bolest po broju radno izgubljenih sati. Češća je kod žena – dijagnosticira se u 20 do 25 posto ženske populacije nego kod muškaraca – od 7 do 12 posto. No stručnjaci upozoravaju da se kod muškaraca teže dijagnosticira, među ostalim i zbog stigme koju nosi. Može se manifestirati u gotovo svakoj dobi mada istraživanja pokazuju da se najčešće javlja oko 32. godine života.
Depresija nije tuga!
Iako je vrlo raširena, nije ju uvijek lako prepoznati. Prije svega ona se nikako ne smije poistovjećivati s povremenim prolaznim osjećajem tuge. To je teško psihofizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakteriziraju povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, tjelesni bolovi, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost te čak razmišljanje o samoubojstvu kao 'trajnom rješenju' ili 'jedinom izlazu'. Ono je jedan od ključnih uzroka rizičnih oblika ponašanja kao što su konzumacija droga ili alkohola, a skraćuje očekivano trajanje života više od pušenja.
Depresiju mogu uzrokovati biološki, okolišni i psihološki čimbenici kao i traumatična iskustva poput smrti voljene osobe ili razvoda.
Komičari, zabavljači i depresija
Predodžbe o tužnom klaunu ili komičaru nisu ništa novo, a postoje statistike koje ih potvrđuju. Primjerice, jedna studija časopisa British Journal of Psychiatry utvrdila je da su psihotični poremećaji značajno učestaliji među komičarima nego u prosječnoj populaciji. Osim toga, neka su znanstvena istraživanja pokazala da između 80 i 85 posto komičara dolazi iz obitelji lošeg društveno-ekonomskog statusa. Među zabavljačima udio samoubojstva među uzrocima smrti je vrlo visok – kreće se oko tri posto.
Neke druge studije pokazale su također da postoji jaka sprega između kreativnosti i mentalnih poremećaja poput shizofrenije, manično-depresivnih epizoda ili bipolarnog poremećaja.
Naš psihijatar prof. dr. sc. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatrijske bolesti Vrapče, kaže kako postoji teza prema kojoj je komičarima njihova profesija često svojevrsna reaktivna formacija, odnosno pokušaj nošenja s depresijom ili bijega od nje.
Depresija se ne smije stigmatizirati
Depresija je univerzalna - javlja na svim geografskim širinama, u svim kulturama te među svim rasama i spolovima. Brojni svjetski stručnjaci ističu da se ona mora destigmatizirati i ozbiljno tretirati.
'Postoje depresije različitih intenziteta – blage, srednje teške, teške, i teške s psihotičnim i suicidalnim elementima. Onima s blagom depresijom možda mogu pomoći liječnici opće prakse, međutim za rješavanje problema teških bolesnika kojima se cijeli realitet mijenja i postaje vrlo crn, potrebni su stručni psihijatri. U Hrvatskoj postoji zazor od psihijatrije i psihijatara jer su i bolesti i struka stigmatizirani. Neki idu čak toliko daleko da tvrde da psihijatri stvaraju duševne bolesnike. To nije dobro', upozorio je prof. Jukić.
Ne pogoršavajte stanje bolesnika - pomozite im!
Bolesnici bi, kaže naš sugovornik, trebali tražiti pomoć, a u tome bi im okolina trebala pomagati, a ne odmagati.
'Nije dobro da obitelj ili prijatelji bolesnicima kažu: to se svima događa, ti se možeš nositi s time. Na taj način njima se samo pogoršava stanje jer im se otežava traženje pomoći i stvara dodatan osjećaj nedostatnosti i manjka samopouzdanja. Njima se govori da mogu nešto što ne mogu, čime dobivaju dokaz da zapravo ne mogu ono što drugi mogu. Svaka najava suicida mora se ozbiljno adresirati', upozorava prof. Jukić.
Muškarci se češće ubijaju, žene češće traže pomoć
Iako je depresija učestalija kod žena, statistike pokazuju da je suicid učestaliji kod muškaraca.
'Nažalost, muškarci se čak tri do četiri puta češće ubijaju nego žene, mada žene pokušavaju suicid dva do tri puta češće nego muškarci. To pokazuje da žene pokušajem suicida zapravo češće šalju poziv u pomoć. Muškarci uglavnom idu u stvarnu realizaciju nakane. Treba znati da nikada nećemo biti sposobni spriječiti sva samoubojstva, no svakako im možemo smanjiti broj', rekao je dr. Jukić.
Lijekovi pomažu, to pitanje je riješeno!
Prema našem psihijatru, u struci više nema dvojbe o tome mogu li lijekovi poput antidepresiva pomoći ili su oni zapravo dio problema.
'Ta je stvar u stručnim krugovima stavljena ad acta. Ne može se lijekovima pripisati suicidalnost kao nuspojava. U krugovima parapsihijatrije i među kritičarima psihijatrije uvijek će biti onih koji će obnavljati ove dvojbe', uvjeren je dr. Jukić.
'Istina je, u nekim studijama zabilježeno je povećanje postotka suicida kod osoba liječenih antidepresivima u ranoj fazi liječenja. No ja smatram da su ti rezultati krivo protumačeni. Naime, poznato je da se na početku liječenja kod bolesnika prvo oporavljaju motoričke funkcije, a tek kasnije psihičko stanje. U ranoj fazi lijekovi još nisu otklonili suicidalne ideje, a popravili su motoriku. Jedan od simptoma depresije je osjećaj umora i nemoći. Takvim bolesnicima je teško čak i ustati ili jesti. No kada im lijekovi poboljšaju motoričke aktivnosti, oni dobiju snagu za djelovanje pa postoji mogućnost da lakše realiziraju svoje ideje. Lijekovi poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina SSRI dokazano djeluju. Među ostalim postoje statističke korelacije koje pokazuju da je njihova šira primjena smanjila broj suicida u nekim nacijama, primjerice u Finskoj. Osobito dobro mogu djelovati u kombinaciji s antipsihoticima', zaključio je dr. Jukić.