U iščekivanju vijesti o sudbini optužnog prijedloga koji je policija podnijela Prekršajnom sudu u Kninu protiv zviždača privedenog zbog remećenja javnog reda i mira tijekom govora premijera Zorana Milanovića na proslavi državnog praznika, već sada je izvjesno da će ishod - kakav god u konačnici bio - biti prilično nesretan po represivni aparat države
Ured premijera sinoć je, naime, poručio da kada je riječ o skupovima u kojima sudjeluju političari, izražavanje nezadovoljstva ne mora nužno imati obilježja remećenja javnog reda i mira, posebice kada ono ne sadrži nasilje ili izravnu prijetnju nasiljem. Ako zviždač sada ne bude kažnjen, to će se protumačiti kao posredan pritisak Milanovića na policiju i pravosuđe; ako mu ipak odrežu kaznu, bit će to 'udar na slobodu govora' koji će neodoljivo podsjetiti na mračnija vremena suvremene hrvatske povijesti.
'Jednostavno, pravo na kritiku i izražavanje svog mišljenja normalno je i uobičajeno u demokratskim društvima', poručio je Milanović pokušavajući spriječiti neugodnu situaciju u kojoj bi se Hrvatska, kažnjavajući 61-godišnjeg Kninjanina, našla u društvu sa zemljama poput Turske i Rusije, koje nemaju milosti prema neprijateljima režima, uključujući javne bukače.
Zapadni svijet uglavnom je posve prevladao osvetoljubiva nagnuća taštih političara, kako u ime slobode govora tako i sprečavanja veće štete po ugled državnika koje bi izazvalo procesuiranje onih koji se odvaže na uvredu, pa makar to učinili i u svečanoj prigodi veličanja države.
'Gubi se, kretenu'
Do kraja srpnja, doduše, vrijeđanje francuskog predsjednika bilo je kažnjivo zakonom temeljem 'uvrede šefa države'. Po novome, predsjednik je svrstan u 'isti koš' s ministrima i zastupnicima te sud mora odlučiti je li predsjednik oklevetan - u tom slučaju moguće je odrediti novčanu kaznu i do 45.000 eura - ili tek osramoćen.
Do te promjene došlo je nakon što je Europski sud za ljudska prava ocijenio da je Francuska prekršila pravo na slobodu izražavanja prosvjednika koji je novčano kažnjen jer je nosio transparent s natpisom 'Gubi se, kretenu' koji se odnosio na bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Podsjetimo, slogan 'gubi se, kretenu' postao je omiljen nakon što se tim riječima Sarkozy obratio čovjeku koji se nije htio s njim rukovati.
Javno mnijenje kao sud
Kada je pred američkim Kongresom u rujnu 2009. predsjednik Barack Obama držao ključni govor svojeg prvog mandata, onaj o uvođenju novog plana zdravstvenog osiguranja za Amerikance, cijelu je situaciju obilježio jedan incident.
Naime, predsjednički govori pred Kongresom svečane su prilike na kojima se ne očekuje dobacivanje iz publike, što je učinio republikanski kongresnik Joe Wilson iz Južne Caroline. 'You lie!' odnosno 'Lažete!' uskliknuo je iz publike Obami kongresnik Wilson, što su svi mediji osudili kao neprimjereno i nepristojno ponašanje.
Wilsona su osudili i mnogi iz Republikanske stranke zbog nepoštivanja institucije predsjednika, a i on se sam uskoro ispričao: 'Iako se ne slažem s predsjednikom, moj komentar je bio neprimjeren i vrijedan žaljenja. Iskreno se ispričavam predsjedniku za ovaj manjak pristojnosti.'
Wilson nije bio priveden na policiju ili optužen za remećenje javnog reda i mira zbog svojeg uzvika, što bi u SAD-u - gdje se drukčije shvaća koncept slobode govora - bilo vrlo neuobičajeno. Presudilo mu je javno mnijenje.
Izbacivanje umjesto sudskog progona
I stariji i mlađi George Bush, kao i britanski premijeri Margaret Thatcher, John Major i Tony Blair te brojni drugi američki i europski političari doživjeli su da im se zviždi i dobacuje pa i u vrlo svečanim prilikama. Uobičajena je praksa jednostavno izbaciti one koji dobacuju, ali ne i prekršajno ili kazneno ih zbog toga goniti. Jer kako je 1992. objašnjavao njemački kancelar Helmut Kohl tadašnjem ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu, kada su im obojici dobacivali na zajedničkoj press konferenciji, 'dio je slobode da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje'. Ponekad se ono izrazi na nepristojan način ili u pogrešnoj prilici, ali to je nešto s čime svaki političar treba računati.
S dobacivanjem iz publike 1988. susreo se i sam Kohl, kada je u berlinskoj sinagogi držao govor u povodu 50. godišnjice zloglasne Kristalne noći. Tada su, naime, nacisti izvršili masovni pogrom njemačkih Židova razbijajući izloge njihovih radnji, pljačkajući i ubijajući, što se kasnije pokazalo tek uvodom u mnogo strašnije zločine.
Kohl je u govoru istaknuo kako je sramotno što Nijemci nisu tada zaustavili progon svojih židovskih sugrađana, a njegov je govor prekinut uzvicima 'Bitburg, Bitburg!', što je naziv njemačkog vojnog groblja koje je 1985. Kohl posjetio u društvu američkog predsjednika Ronalda Reagana. Na tom su groblju pokopani pripadnici Wehrmachta, dakle vojske Hitlerove Njemačke, što su kancelaru zamjerili mnogi iz lijeve opozicije, ali i njemačke židovske zajednice.
Mladi koji su Kohlu dobacivali nisu bili uhićeni.