Brzina, važna je brzina. Preostaje nam samo tri do četiri mjeseca da spriječimo umiranje od gladi milijuna ljudi u tri afričke zemlje i Jemenu, dramatično upozorava Međunarodni odbor Crvenog križa. Vrijeme curi, a na vrata Jemena, Somalije, Južnog Sudana i sjeveroistočnog dijela Nigerije kuca tragedija koja bi mogla pokositi 20 milijuna života, među njima 1,4 milijuna djece.

Ako se međunarodna zajednica ne probudi na vrijeme, Ujedinjeni narodi procjenjuju da će do ovoga ljeta zbog gladi u Jemenu i Južnom Sudanu biti pet do 10 milijuna mrtvih, u Nigeriji i Somaliji do pet milijuna, a broj žrtava širi se u Kongu i Sudanu, Etiopiji, Čadu, Ugandi, Nigeru i Keniji. Prvi puta nakon 2011. UN službeno koristi zastrašujuću riječ 'glad'. Prema podacima mreže Sustava za rano upozorenje od epidemije gladi (FEWS Net) američke vlade, ove će godine pomoć u hrani trebati 70 milijuna ljudi u svijetu.

'Ako ne reagiramo odmah, ponovit će se tragedija iz 2011., kada je u Somaliji zbog spore i nedovoljne pomoći od gladi umrlo 260.000 osoba, od čega polovina djece mlađe od pet godina', poručuje Crveni križ.

'Na pomolu je najveća humanitarna katastrofa nakon 1945.', upozorava UN-ov koordinator humanitarnih akcija Stephen O’Brien. Vraća se treći jahač apokalipse, najavljuje dramatično The Economist podsjećajući na Novi zavjet iz Biblije.

Kina još pamti veliku glad tijekom 'Velikog skoka naprijed', Maova pokušaja da osuvremeni kinesku ekonomiju, što je u razdoblju od 1958. do 1962. životom platilo između 20 i 55 milijuna Kineza. Neki se još vjerojatno sjećaju rokera Boba Geldofa i njegove akcije Band Aid kojom je pokrenuo svijet u spašavanju stotina tisuća Etiopljana tijekom velike gladi 1984., dok je vojni režim te zemlje udarao porez na prikupljenu pomoć i njime financirao proslavu 10. godišnjice etiopske revolucije i pobjede marksističkog koncepta ekonomije.

Ne zna se točno koliko je 'Naporni marš' (eufemizam za epidemiju gladi) pokosio života u izoliranoj Sjevernoj Koreji od 1994. do 1998., te se nagađaju brojke od 240.000 do 3,5 milijuna na 22 milijuna stanovnika, ali se zna da su uzroci bili političke prirode (prekid dotoka roba iz SSSR-a) i nesposobnost Kim Il-sunga da pokrene ekonomiju. Kada je prošle godine Kina udarila Sjevernoj Koreji nove sankcije kao upozorenje na nuklearne testove i lansiranje raketa, Kim Jong-un je pripremao narod na još jedno glodanje korijenja. 'Put revolucije naporan je i dug', poručio je Kim Jong-un.

Uzroci katastrofa u sva tri slučaja bili su političke i svjetonazorske prirode, u sva tri slučaja na vlasti su bili diktatorski režimi. I uzroci nadolazeće kataklizme u Africi i Jemenu poglavito su politički. Ondje bjesne ratovi, borba za vlast, brutalni sukobi s terorističkim grupama, pohlepa multinacionalnih kompanija za resursima, a klimatske promjene i strašne epidemije poput kolere u Južnom Sudanu prošle godine samo dodatno pogoršavaju ionako užasnu situaciju.

U Etiopiji, Somaliji i Keniji suša jest uništila usjeve i izazvala pomor stoke, ali situacija ipak nije toliko dramatična kao u Južnom Sudanu, Jemenu i Nigeriji gdje su brutalni sukobi natjerali milijune stanovnika da napuste domove dok se milijuni onih koji su ostali više ne mogu sami prehraniti. U Južnom Sudanu građanski rat traje više od tri godine, a u Jemenu od Arapskog proljeća. Šeici iz zaljevskih zemalja podupiru u Nigeriji teroristički Boko Haram zbog vehabijsko-selefijske ideologije te ekstremističke skupine. Nasilje iz Nigerije prelilo se u susjedni Niger, Čad i Kamerun, natjeravši 2,6 milijuna ljudi da napuste ognjišta, polja i stoku, a 11 milijuna ostalih ovisi o pomoći izvana.  

U jemenski sukob upetljani su Saudijska Arabija i Iran dajući podršku  sukobljenim stranama, pri čemu se situacija dodatno pogoršala golemom oružanom akcijom Saudijske Arabije protiv plemena Huta koji kontroliraju velik dio Jemena, dok Hute podržava Iran. Bilanca: ubijeno je blizu 50.000 ljudi, tri milijuna je u bijegu, 70 posto od 19 milijuna populacije ovisi o humanitarnoj pomoći, 14 milijuna je pothranjeno, 20 osoba dnevno umire od gladi ili običnih boleština, jer je potpuno nestala zdravstvena infrastruktura. Proizvodnja hrane je uništena, tri godine nije bilo ljetine, sravnjena su sela, uništene su ceste, izvori vode, zdravstvene ustanove i škole.

U tom ludilu zaraćenim stranama narod nije važan. One međunarodnim humanitarnim organizacijama otežavaju akcije pomoći pa je od 2013. samo u Južnom Sudanu poginulo 79 humanitaraca. U Južnom Sudanu pomoć u hrani treba blizu šest milijuna stanovnika, ali birokracija humanitarnim organizacijama priječi dostavu ili je odbija s objašnjenjem da će zalihe doći u ruke pobunjenika čijom će prodajom zaraditi novac za kupnju oružja. U Jemenu je dva milijuna stanovnika na rubu umiranja, dok 5 do 8 milijuna gladuje, ali hrana do njih često stiže pokvarena, jer je glavna luka bombardiranjem uništena, a brodovi s pomoći moraju danima probijati pomorske blokade i čekati da birokracija izda dozvole za uvoz.  

Bježeći pred divljanjem Boko Harama, samo se u grad Maiduguri u sjevernoistočnom dijelu Nigerije slilo 800.000 izbjeglica pretvorivši grad s 500.000 stanovnika u geto bez hrane i vode, jer se međunarodne agencije ne mogu probiti kroz teritorije pod kontrolom pobunjenika.

Iako UN računa da je za zaustavljanje humanitarne katastrofe potrebno 5,6 milijardi dolara, trenutačno raspolaže s jedva desetak posto tog iznosa, a Crveni križ mora sakupiti 400 milijuna dolara za neposrednu pomoć pet milijuna najugroženijih. Sa Zapada novac još nekako kapa, ali ne i volja za političkom akcijom. U Južnom Sudanu nisu uvedene ni sankcije, ni embargo na uvoz oružja. U Jemenu Britanci i Amerikanci prodaju oružje koje se najviše koristi za bombardiranje Huta, a Amerikanci daju logističku i obavještajnu podršku Saudijskoj Arabiji upetljanoj u rat na jemenskom teritoriju. I tako se nakon drugog jahača apokalipse rata u taj nesretni dio svijeta vraća i treći jahač - glad.

Treći jahač apokalipse u ovom dijelu svijeta utoliko je zlokobniji jer se danas proizvodi 17 posto više hrane po osobi nego prije 30 godina, a kada bi bila ravnomjerno raspodijeljena, kao što nije, svaki od sedam milijardi stanovnika mogao bi dobiti 2.700 kalorija dnevno, čak više od 2.100 kalorija potrebnog minimuma za održavanje zdravog organizma. Uz to epidemija gladi velikih razmjera u 21. se stoljeću može spriječiti daleko lakše nego ranije zbog boljeg transporta, logistike i neusporedivo lakšeg pristupa informacijama, u čemu ključnu ulogu igra IT tehnologija.

'Na Rogu Afrike doista je riječ o situaciji uzrokovanoj ljudskim ponašanjem', kaže Emily Farr iz Oxfama, međunarodne konfederacije dobrotvornih organizacija za borbu protiv gladi i siromaštva. I njezin kolega i američki stručnjak za sigurnost hrane, Daniel Maxwell, naglašava da je epidemija gladi u današnjem svijetu rijetko uzrokovana nedostatkom hrane te kaže:

'Nema slučaja u kojem su veliku epidemiju gladi u posljednje vrijeme uzrokovali samo problemi u proizvodnji hrane. Tragične se posljedice događaju samo i jedino kada netko tu glad dopusti.'

Sramotne činjenice o gladi 21. stoljeća

• 795 milijuna ili svaki deveti stanovnik Zemlje liježe u krevet gladan, a 98 posto pothranjenih živi u zemljama u razvoju: u Aziji i na Pacifiku 526 milijuna, subsaharskoj Africi 214 milijuna, u Latinskoj Americi i Karibima 37 milijuna.
• 60 posto gladnih su žene. Kada bi imale isti pristup resursima, broj gladnih u svijetu smanjio bi se za 150 milijuna, zaključuje studija iz 2011. Svjetske  organizacije za hranu (FAO).
• Svako šesto novorođenče u zemljama u razvoju rađa se s nedovoljnom težinom. Pothranjenost je uzrok smrti 50 posto djece mlađe od pet godina. Svakih deset sekundi umire jedno dijete u svijetu zbog posljedica bolesti vezanih uz neuhranjenost i glad, a 1.000 dnevno zbog nedostatka pitke vode i bolesti vezanih uz zagađenu vodu.
• Zbog nedostatka osnovnih hranjivih tvari u organizmu (poput željeza), 315.000 gladnih trudnica godišnje umire u porodu zbog iskrvarenja.
• Od gladi i neuhranjenosti u svijetu godišnje umire više osoba nego od AIDS-a, malarije i tuberkuloze zajedno.
• 50 posto gladnih u svijetu dolazi iz ruralnih područja i žive od agrikulture, 75 posto najsiromašnijih obitelji u svijetu ne kupuje hranu nego je sami proizvode.
• Godišnje se proizvede dovoljno hrane za svih sedam milijardi stanovnika, ali  trećina hrane se baca.
• 896 milijuna ljudi u zemljama u razvoju preživljavaju s 13 kuna ili manje, a 12.000 djece dnevno u svijetu umire zbog posljedica siromaštva.

Izvor: Portal The Hunger Project, organizacija za borbu protiv gladi u svijetu