U našem neposrednom susjedstvu, točnije u Srbiji, ovoga tjedna pod nazorom njegovog tvorca, kubanskog imunologa Pedra Camila Rodriguesa započela je primjena kubanskog lijeka Cimavax EGF za rak pluća koji se unazad 25 godina koliko postoji pokazao uspješnim u zaustavljanju rasta tumora te se na Kubi besplatno primjenjuje od 2011. Dolazak ovog cjepiva u Europu razveselio je mnoge oboljele od ove zloćudne bolesti, ali i po tko zna koji put postavilo pitanje u čemu je tajna kubanskog zdravstva koje mnogobrojni stručnjaci smatraju najboljim na svijetu
Dok daleko bogatije države od Kube imaju kroničan problem s odražavanjem sustava zdravstva, razvijeni kubanski sustav predstavlja pravu enigma, osobito stoga što je usmjeren svim korisnicima, osobito onim najsiromašnijima. Zdravstvene usluge na tom karipskom otoku besplatne su još od revolucije 1959., a sam je sustav organiziran na tri razine koje počinju od obiteljskih liječnika na klinikama koji pružaju usluge lokalnoj zajednici. Pored obiteljskih liječnika tu su lokalne bolnice u kojima se liječe pacijenti od ozbiljnijih bolesti te na kraju opće državne bolnice u kojima se obavljaju operacije i kirurške intervencije na ljudima čiji je život ugrožen.
'Tajna kubanskog sustava know-how svjetski je fenomen koji se u detalje izučava u najnaprednijim svjetskim državama s obzirom na omjer novca uloženog u zdravstvo i kvalitete usluga', objasnio je za tportal osječki liječnik dr. Dražen Gorjanski, zaposlenik HZZO-a i jedan od najglasnijih zagovornika javnog zdravstva. Riječ je o jednom od najefikasnijih zdravstvenih sustava u svijetu i istodobno jednom od najjeftinijih budući da Kuba ulaže tek dvjestotinjak dolara po stanovniku za zdravstvo, dok istovremeno Sjedinjene Američke Države ulažu oko 7.500 dolara, objašnjava Gorjanski dodajući kako u takvom modelu nema potrebe za hiperprodukcijom usluga kao danas i isključena je mogućnost osiromašenja ili bankrota zbog bolesti što je česta pojava u visokoprivatiziranim zdravstvenim sustavima kakav je, primjerice, američki. 'Istodobno privatizacija zdravstvene službe otpada kao nešto što bi bilo korisno i poželjno, a što nam se danas upravo takvim prikazuje', ističe liječnik i autor dviju knjiga: 'Je li hrvatski zdravstveni sustav – sustav?' i 'Obnova zdravstva' koje problematiziraju naše zdravstvo.
Gorjanski napominje kako kubanski zdravstveni sustav na kojem zavide najbogatije svjetske sile počiva na kubanskim liječnicima koji se mogu pohvaliti kvalitetnim obrazovanjem koje stječu na domaćim fakultetima te njihovoj dokazanoj etičnosti, praktičnosti i odlučnosti te naglašavanju potrebe za sprečavanjem i ranim otkrivanjima bolesti, ali i vlastitoj proizvodnji lijekova. Pritom naglašava kako smo i mi nekoć imali sličan zdravstveni sustav kao Kuba, a koji je nepovratno izgubljen.
Usto, odlika kubanskih liječnika koji mjesečno zarade tek nešto više od stotinu dolara, jest ta da kako oni ni u ludilu ne primaju mito već rade po moralno-etičkim načelima koja se temelje na pomaganju onima kojima je pomoć potreba. 'Budući liječnici na Kubi studiraju kako bi primarno pomagali ljudima, a ne, kao što je to sve više slučaj kod nas, kako bi se okoristili', smatra naš sugovornik.
'Hrvatsko zdravstvo nalikovalo je do početka devedesetih godina kubanskom jer je bilo cjelovito. Kubanci sami proizvode skoro sve lijekove i sve je pod paskom države, dok mi radimo suprotno jer zdravstvo usmjeravamo prema američkom modelu koji je prilično loš', smatra Gorjanski dodajući kako je zdravstvo sve skuplje i skuplje dok je istovremeno zdravlja sve manje, jer Hrvatska degradira svoje javno zdravstvo, posebno kada je u pitanju biotehnologija.
'Dodatan problem hrvatskog zdravstva leži i u lošim potezima koji su doveli do toga da nemamo proizvođača lijekova,već smo primorani kupovati lijekove od stranih tvrtaka koje su nekad bile državno vlasništvo. Prodan je Plivin istraživački institut, Imunološki zavod uništen. Ako pogledate kako se razvijaju veliki privatni koncerni, kod njih imate ideju 'od polja do stola', uzgajaju, prerađuju i dovoze do trgovine i do kupca. To je samoodrživ sustav, a mi smo sve svoje prodali', upozorio je Gorjanski na problem krupnog kapitala i javnog zdravstva.
Govoreći o razlikama između kubanskog i hrvatskog zdravstvenog sustava, Gorjanski objašnjava kako mi uopće nemamo zdravstveni sustav jer je on fragmentiran na dijelove od kojih svaki ima svoj interes; tvornice lijekova i drugih medicinskih proizvoda, ortopedske kuće, ustanove za kućnu njegu, stručna i strukovna društva zdravstvenih radnika, osiguravajuće kuće, a ti dominirajući komercijalni interesi i potpuna privatizacija nepovezivi su s interesima pacijenta. 'Reforma našeg zdravstva bi bila kada bismo obnovili sustav sadržajima koji su nužni za cjelovito opskrbljivanje sustava. Ja sam za privatni kapital, ali on mora biti u funkciji javnog zdravstva. Privatno se treba razvijati odvojeno od javnog, a ono sada u Hrvatskoj iscrpljuje javno zdravstvo', poručio je Gorjanski.
Zdravstveni sustav, smatra liječnik, treba organizirati kao cjelovit sklop dijelova pod jedinstvenom upravom koja vrši nadzor nad time da sve sastavnice djeluju prema jedinstvenom cilju, a to je što uspješnije liječenje ljudi. Pritom, mišljenja je, temelj sustava čini primarna zdravstvena zaštita koja na najracionalniji i najjednostavniji način zbrinjava većinu zdravstvenih potreba. Ona mora predstavljati bazu piramide koja je sada postavljena naopako, jer većina usluga i troškova konzumira se na razini skupe i rascjepkane bolničke službe.
'Kada govorimo o financiranju, plaćanje prema broju usluga treba zamijeniti stalan i siguran priljev iz državne blagajne; sredstva se prikupljaju i troše prema načelu solidarnosti bogatih prema siromašnima i zdravih prema bolesnima. Zdravstvenim osiguranjem obuhvaćeno je cjelokupno stanovništvo kao što je slučaj, primjerice, na Kubi gdje svi imaju slobodan pristup zdravstvenim uslugama', zaključio je Gorjanski.
