'Bilo bi mi drugo da je ovdje Katolička crkva zastupljena na razini na kojoj su zastupljene druge vjerske zajednice. Očito još treba vremena', kazao je Milanović na kraju svog govora. Naime, Katoličku crkvu predstavljao je moderator Nadbiskupskog duhovnog stola Nedjeljko Pintarić, što je Milanović Crkvi zamjerio. Međutim, odgovor je odmah stigao iz Katoličke crkve, iz koje kažu da nije došao nitko od biskupa, jer se danas održava sjednica Hrvatske biskupske konferencije.

'Nije primjereno prozivanje Crkve mjestu i događaju koji smo komemorirali. U Zagrebu se već 15 godina u siječnju održava vijeće HBK i tako je i danas. Bilo je nemoguće sudjelovanje članova HBK i zato su na vrijeme javili da će sudjelovati prvi najviši dužnosnik u hijerarhiji (op. a. Pintarić)', kazao je nakon skupa novinarima monsinjor Pintarić.

Što se pak tiče samog skupa, Milanović je u svom govoru podsjetio da je ono što se dogodilo prije 70 godina 'vječna priča o borbi zla i dobra u čovjeku, o moralnom čovjeku i nemoralnom društvu'.

'To najgora stvar koja se dogodila u povijesti čovječanstva. Bitno je gledati kontekst, a kontekst je bio razdoblje nakon više desetljeća velikog tehnološkog napretka, velike povezanosti i činilo se da je tako nešto nemoguće. Jedna klika politička koja se u vrijeme krize i beznađa nametnula jednoj naprednoj naciji i uspjela pokrenuti jedan postupak koji je zbog toga najgore što je ljudski rod napravio. Toga se uvijek treba sjećati i treba biti sposoban sagledati istinu i biti pošten i pravedan prema sebi, da bi se takav mogao biti i prema drugima', kazao je Milanović.

Prije travnja 1941., kazao je Milanović, čak se i u govorima nekih hrvatskih velikana moglo čuti podcjenjivanje Židova.

'U Hrvatskoj su se te 1941. događale grozne stvari, ne samo prema Židovima, nego i Srbima. Moramo se podsjetiti svaki puta da je Jugoslavija okupirana i da se raspala u travnju 1941., da je u tom trenutku rat trajao 1,5 godinu, i da je rat bio uglavnom u zapadnoj Europi i u Poljskoj i da nije bilo masovnih egzekucija ljudi po osnovi njihove boje kože, vjere ili porijekla. U godinu i sedam mjeseci rata toga do tada nije bilo. Bila su bombardiranja, bila je bitka za Britaniju, bilo je puno žrtava, ali ljudi nisu bili ubijani zbog toga što pripadaju drugoj zajednici. Da, generalni protektorat u Poljskoj je osnovao posebnu državu u kojoj je osnivao koncentracijske logore koji još nisu bili logori smrti i geta za Židove u kojima je bilo ubijenih, ali nije bilo sistematske eliminacije. Do tog trenutka jedino je Kristal nacht 1938. događaj u kojem je u jednom danu u jednoj Njemačkoj ubijeno preko 100 Židova. Do travnja 1941., u Europi što po Wermachtu, što po SS-u, što po talijanskim okupatorima nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i porijekla. To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH', kazao je Milanović.

Nakon toga u nekoliko tjedana, dodao je, krenula su masovna ubojstva ljudi druge vjere i druge nacije. 'Prvo Srba, a odmah nakon toga i Židova. To se dogodilo nekoliko mjeseci prije napada na Sovjetski savez, tek nakon tog trenutka, krajem lipnja 1941. u Istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova. To još nije vrijeme koncentracijskih logora, to je masovnih ubojstava vatrenim oružjem za koji se vrlo brzo ustanovilo da ne zadovoljava visoke tehnološke potrebe egzekutora. Što je slijedilo nakon toga, to poznajemo. Protiv takve države, Hrvatske, tzv. NDH trebalo je ustati, i to je učinilo puno Hrvata, ne tisuću, nego deseci i stotine tisuće Hrvata. To nije slučajno, država koja se naziva nacionalnim imenom, protiv koje ustaju deseci, a kasnije i stotine tisuća Hrvata, s tom državom nešto nije u redu', rekao je Milanović.

Danas djeca i odrasli, kazao je Milanović, imaju izbora, no tada nije bilo izbora. 'Za one koji su nastradali u konclogorima, a možda željeli otići iz Njemačke, nije bilo izbora. Oni nisu mogli dobiti ni putovnicu, niti otići u Ameriku ili Englesku, oni su bili naprosto ubijeni kao statistička brojka. I od toga nažalost ni danas ni mi kao društvo ne možemo pobjeći, došao je komunizam, došla je osveta. Osveta naprosto moralno nije opravdana. Dogodila se osveta, a prije te osvete dogodio se masovno ubojstvo zatvorenika koji su samo htjeli pobjeći na slobodu iz Jasenovca. Ni to ne opravdava osvetu koja se dogodila mjesec dana kasnije', progovorio je Milanović o Bleiburgu.

'Zahtijevaju od mene da vlastitim rukama pogubim djecu svog naroda. Ne preostaje mi ništa drugo nego da umrem', citat je oproštajne poruke predsjednika Židovskog vijeća u Varšavskom getu, poljskog senatora Adama Czerniakowa kojim je govor započeo predsjednik Sabora Josip Leko. Kako je podsjetio, Czerniakow je počinio samoubojstvo zato što su ga nacisti prisilili da organizira 'preseljenje', odnosno deportaciju Židova iz Varšave u jedan od najgorih koncentracijskih logora, Treblinku.

Iako je Milanović u svom govoru rekao da masovnih egzekucija nije bilo do travnja 1941., Leko je podsjetio da to baš i nije tako. 'Brutalno nacističko iživljavanje trajalo je takoreći od prvih dana Hitlerove diktature, punih dvanaest godina, ali pravi razmjeri te do tada neviđene, detaljno isplanirane i sustavno provedene politike uništenja postali su vidljivi tek na kraju Drugog svjetskog rata ulaskom savezničkih trupa u 'tvornice smrti' od kojih je najveća bila koncentracioni kamp Auschwitz-Birkenau. Deportacija Židova iz Varšavskog geta u logor smrt Treblinka počela je u ljeto 1942., gotovo pune četiri godine nakon Kristalne noći koja je najavila kasniji masovni pogrom Židova. Međutim, europske države dugo su vremena zatvarale oči na zbivanja u Hitlerovoj Njemačkoj. Kao što su europske i općenito države svijeta dugo vremena zatvarale oči na krvava ratna zbivanja na području bivše Jugoslavije i Domovinskog rata sve dok se na tlu Europe 1995. nije ponovio genocid, ovaj put nad Bošnjacima u Srebrenici', rekao je Leko.

Iako bi povijest trebala biti učiteljica života, ona često, kazao je predsjednik Sabora, prva pada u zaborav u srazu različitih političkih i ekonomskih interesa.

'Zbog tog zaborava čovjek se, kao jedinstveno biće svijesti i savjesti, pretvara u svoju najgoru suprotnost – u neko čudovišno biće koje, pri punoj svijesti i savjesti, izdaje, zlostavlja i ubija svoje dojučerašnje susjede i prijatelje. Domovina, za ljubav koje se to tobože čini, bude na kraju unakažena, jer se pretvori u niz nadgrobnih humaka i turobnih stratišta. Tamo, gdje je jučer cvalo cvijeće, krošnje nudile hlad, a ptice razveseljavale cvrkutom – tamo se nižu bijeli križevi ubijenih u ratovima, na tim mjestima niču novi i novi nadgrobni spomenici sa sve dužim popisima mučenih, ubijenih, nestalih, na tim poljima smrti sada vladaju tegobna tišina i vječiti muk', poručio je Leko.

To je posljedica, dodao je, i što ljudi vrlo često zatvaraju oči na znakove nasilje i ograničavanje prava i sloboda.

'Onaj tko zatvara oči na nepravdu koja se čini drugima, okreće leđa i svojoj vlastitoj sreći u budućnosti. Zato svi mi moramo odgovorno i odlučno biti u zaštiti slobode, mira i jednakopravnosti građana. To činimo i činit ćemo i ubuduće, minutom šutnje izražavamo najdublju sućut i poštovanje žrtvama Holokausta', zaključio je Leko.