EKONOMIJA SREĆE

Zašto milenijalci ne troše na stvari nego na iskustva?

14.02.2016 u 15:36

Bionic
Reading

Umjesto kupovanja nekretnina i stvari, milenijalci – rođeni između 1980. i 2000. - u bogatim zemljama okreću se 'ekonomiji doživljaja' ili 'ekonomiji sreće'. Doživljaj je za njih zakon, a ne torbica marke Vuitton. Taj zaokret u potrošačkim navikama ozbiljno se osjeća na tržištu dionica: rastu sve one vezane uz putovanja, aviopromet, industriju doživljaja, masovne festivale, sportska prvenstva, restorane i kavane, za koje su indeksi praćenja na američkim i europskim burzama dosegli najviše vrijednosti nakon 2011.

'Mjesto događanja: Poljud. Lokacija: Split, Hrvatska. Datum: 15, 16, 17 srpnja 2016.

Ultra Europe okuplja sve teške kategorije elektronske plesne glazbe, s više od 150 nastupa tijekom 3 dana na 4 pozornice. Najmodernije ozvučenje, svjetlosni spektakli i vatrometi vode 'ultranaute' na ultimativno putovanje kroz cjelokupni spektar elektronske glazbe. Kada se susretnu najljepša stvorenja na svijetu s najboljim DJ-ima na planetu, atmosfera prelazi u čistu euforiju do ranih jutarnjih sati...'

Tim riječima organizatori Ultre i ove godine pozivaju 'ultranaute' sa svih strana na 'nezaboravan trodnevni doživljaj upotpunjen zabavama na plaži i brodovima, uz neprekinutu glazbu na zadivljujućoj obali hrvatskog Jadrana'. Dobar dio ulaznica po povoljnijoj cijeni već je rasprodan, a tko će se među zadnjima ukrcati u Ultrin svemirski brod, iskeširat će 200 eura po osobi. Plus prijevoz, smještaj, hrana i ostalo. I ove godine očekuje se više od 40.000 ultraša.

'Mladi gosti ne štede. Splitski kafići su prepuni, fast foodovi i pekarnice pojačano rade, grad je pod neviđenom opsadom ultraša', javljao je prošle godine jedan domaći dnevnik.

Festivalom Ultra Europe Split je savršeno pogodio što želi i na što najradije troši (ili na čemu ne štedi) generacija Y ili milenijalci, cure i dečki rođeni između 1980. i 2000. godine. Na tom tragu i Zagreb je shvatio da 'ekonomija doživljaja' može biti vrlo isplativa, s malo kobasica, kuhanog vina, klizalištem i novogodišnjim ukrasima u adventsko doba.

Za razliku od očeva koji su u njihovim godinama štedjeli za prvi automobil, milenijalci radije troše na večeru u pristojnom restoranu, piće u kafiću, odlazak na festival piva i sportski događaj, druženje s prijateljima i istraživanje manje poznatih kutaka svijeta, objašnjava jedan splitski party-turist. Oni se ne žele, kao njihovi roditelji, 'stuffocirati' (trpati stvarima), nego guštaju u životnim radostima. Umjesto kupovanja stana, radije ga iznajmljuju. Radije žive u urbanim, nego u prigradskim sredinama, 69 posto ih radije provodi vrijeme na zanimljivim mjestima u društvu prijatelja i obitelji, nego sjedi kod kuće; 70 posto izjavljuje da ih prisustvovanje javnim događanjima više povezuje s ljudima, zajednicom i svijetom općenito, a 30 posto kaže da je na njima upoznalo osobe s kojima su postali prijatelji.

Situacija je u nas malo drukčija. Na prste možete nabrojati domaće milenijalce koji sami dovoljno zarađuju za egzotična putovanja (ako nisu Maja Šuput) i odlazak na kakvu Ultru na neki drugi kontinent, ali zato barem subotom, i ne samo subotom, ne možete naći slobodan stol u omiljenoj zagrebačkoj Bogovićevoj i na Cvjetnom trgu, u obližnjim kafićima i u zalogajnicama. To su oni potrošači koji bi radije kupili stan, nego živjeli kod roditelja ili ga iznajmljivali na kaotičnom tržištu bez pravila i reda, ali nakon gorke trakavice s francima i neizvjesnim radnim mjestima, ako ih uopće imaju, radije zarađeno troše na sebe, živeći od danas do sutra, nego da im nad glavom visi dužničko ropstvo.

Generacija Y se okreće 'ekonomiji doživljaja' ili 'ekonomiji sreće'. Živjeti smislen i sretan život sada podrazumijeva kreiranje, skupljanje, dijeljenje s drugima i bilježenje doživljaja. Doživljaj je zakon.

Taj životni stil i ozbiljan zaokret u potrošačkim navikama vrlo se ozbiljno osjećaju na tržištu dionica: rastu sve dionice vezane uz putovanja, industriju doživljaja, masovne festivale, aviopromet, restorane i kavane, za koje su indeksi praćenja na američkim i europskim burzama dosegli najviše vrijednosti nakon 2011. Milenijalci u SAD-u čine najveći dio zaposlenih i više od četvrtine ukupne populacije, počinju dolaziti na top pozicije, a godišnje na sebe troše nevjerojatnih 1.300 milijardi dolara te je malo kome u Novom svijetu svejedno kuda će odlaziti novac iz njihovih novčanika.

Čak 78 posto milenijalaca radije troši na neki doživljaj, nego na materijalne stvari, za razliku od 59 posto babyboomera, kažu najnoviji podaci njujorške firme za istraživanje tržišta Harris Poll i Eventbrite Inc., kalifornijske platforme za planiranje, promociju i prodaju ulaznica za događaje uživo. Čak 82 posto njih izjavljuje da je u proteklih godinu dana bilo na barem jednom velikom koncertu ili festivalu, a 72 posto namjerava na takvo što ubuduće trošiti još više. Broj ulaznica za festivale piva, muzike i sportska natjecanja u Americi se u samo dvije godine, od 2011. do 2013., udeseterostručio. Washington Post piše da se u 11 mjeseci prošle godine promet u restoranima povećao za 8 posto u odnosu na godinu ranije, citirajući izjavu neke djevojke da će radije otići na Karibe, nego kupiti kaput od kašmira, pa nije čudo što su američki lanci robnih kuća poput čuvenog Macy'sa proteklih božićnih praznika bilježili manju prodaju poklona.

I britanska pivovara Greene King Plc sa svojim pubovima i hotelima, posluje bolje no ikada. Šest od deset britanskih milenijalaca odlazi u restoran barem jednom tjedno, dvostruko češće nego njihovi roditelji. Bloomberg Business piše da su niskobudžetne avio kompanije poput EasyJeta i Ryanaira sedmerostruko povećale promet od vremena nedavne ekonomske krize. Američki ski operater Vail Resorts Inc bilježi 700 posto više posjetitelja popularnih skijališta od 2009., a vrijednost Airbnb-a, web stranice za najam smještaja u 34.000 gradova u 190 zemalja, od 10 milijardi dolara 2014. skočila je u 2015. na 25.5 milijardi.

'Doživljaji i nova iskustva pomažu milenijalcima više nego ijednoj ranijoj generaciji da oblikuju svoj identitet i stvaraju bogate uspomene', kaže Sarbjit Nahal, voditelj odjela za tematska ulaganja u Bank of America Corp. u Londonu. - Banke će sada rado ulagati u velike sportske događaje, glazbene festivale, velika kulturna događanja, online igre, gospodarstvo dijeljenja, u firme koje nude stvari vezane uz zdrav život, putovanja, sve ono što donosi nova iskustva koja će potrošači moći podijeliti sa svojim prijateljima, objašnjava Nahal.

U novoj životnoj filozofiji zabave i sreće pati štednja. Milenijalci danas zarađuju manje od roditelja u njihovoj dobi, a prema Nielsenovu izvješću o globalnom generacijskom životnom stilu za 2015. samo njih 34 posto odvaja nešto na stranu. Tek 15 posto, i to onih koji žive daleko od urbanih sredina, kao prvi cilj navode kupnju automobila, isto ih je toliko malo zainteresirano za kupnju tv-prijemnika, a samo 10 posto je spremno štedjeti za kupnju kakve dizajnerske torbice po cijeni od 15.000 kuna.

U tom probuđenom hedonizmu ima nezasitne žudnje za nadoknadom propuštenoga u vrijeme nedavne ekonomske krize. Djeca cvijeća šezdesetih godina prošloga stoljeća protestirala su protiv ratova i grabeži establišmenta, a milenijalci danas eskapistički na to žmire, zadovoljavajući se manjim komadom kolača, ali ga zato nastoje pojesti u što veću slast. Nemoćni i bezvoljni u pokušaju mijenjanja svijeta, pristaju ne misliti dugoročno na sutra. Problem im je samo da ne propuste neki važan doživljaj, nešto što virtualni marketing poručuje da se ne smije propustiti, nešto čime se njihovi globalni prijatelji hvale na društvenim mrežama. Od svih današnjih dobnih grupa, milenijalci stoga najviše 'tvitaju', 'šeraju' i 'postaju' sve što dožive, jer važi pravilo: doživio sam, dakle jesam. Ali doživljaj mora biti dokumentiran, moraju ga vidjeti drugi, inače doživljaj sam po sebi nije doživljaj. Pogledajte samo svoj Facebook. Blizu 70 posto milenijalaca priznaje da pati od FOMO-a (fear of missing out) ili straha da nešto ne propuste, straha da će neodlaskom na neku zabavu o kojoj na mreži prijatelji pišu bajke, propustiti događaj života.

Takav ultra doživljaj života zasigurno je putovanje na rub Zemljine atmosfere za koji morate iskrcati pola milijuna dolara, što nudi Kalifornijac sa stalnom adresom u Londonu, Jack Huang na svojoj web stranici Truly Experience, osnovanoj 2012. Skupo? Naravno, ali vrijedi dobrih fotki na Facebooku. 'Ljudi žele kupiti sreću', objašnjava svoju ponudu Jack Huang.

Sreća je ipak relativan pojam. Kada se malo prizemljimo, ona se može naći među grupom frendova koji - putujući kroz Svinjarevce, Gaćeleze, Gornje Cjepidlake, Prduše Vele, Konjevrate i Špičkovine - dolaze među razdraganu gomilu na zabavu života. No, zabava života takvom postaje samo uz bocu reklamiranog piva.