Ali ima indijanaca i 'indijanaca', pa Evo Morales, koji je pobijedio diskursom 'zaštite Majke Zemlje (Pachamama) u borbi protiv predatorskog kapitalizma', jedne protežira, a druge degradira i policijskim pendrecima tuče, iako se od toga ograđuje. A zašto? Jer mu jedni indijanci znače put u razvoj, a drugi samo iluziju o ostvarivanju predizbornih obećanja. Na kraju, mogao bi ostati i bez jednih i bez drugih.

Morales je ljevičar, vođa bolivijskih kokalerosa (uzgajivača biljke koke) i lider stranke MAS (pokreta za socijalizam). Rođen je u obitelji iz etničke grupe Aymara u Orinoci, rudarskom gradu u Oruru. Početkom 80-ih, njegova je obitelj migrirala u tropske ravnice istočne Bolivije. Naselili su se u Chapareu gdje su se bavili poljoprivredom, između ostalog i uzgajanjem koke. Tijekom ekonomskih reformi 90-ih, bivši rudari počeli su se baviti uzgajanjem koke i doprinositi porastu uloge Bolivije u proizvodnji i krijumčarenju droge.

Vođa kokalerosa, Morales, izabran je u parlament 1997. kao predstavnik provincije Chapare. Dobio je 70 posto glasova u provinciji. Na predsjedničkim izborima 2002. bio je drugi, što je predstavljalo uznemirujuće iznenađenje za tradicionalne bolivijske stranke. Taj njegov uspjeh proslavilo je domorodačko stanovništvo u cijeloj Južnoj Americi. Morales je postigao relativno dobar uspjeh unatoč komentarima veleposlanika SAD-a uperenih protiv njega tijekom izborne kampanje. Morales je kasnije tvrdio da mu je ta negativna kampanja zapravo pomogla, jer je 'probudila svijest naroda'. Zbog velikog nezadovoljstva i nemira u narodu, bolivijski kongres odlučio je izbore planirane za 2007. održati u prosincu 2005, na kojima je Evo Morales uvjerljivo pobijedio sa 54 posto glasova u prvom krugu.

Od sredine rujna, 1.500 indijanaca iz nižeg, amazonijskog dijela Bolivije, marširalo je prema glavnom gradu La Pazu, ali ih je policija blokirala i prošle je nedjelje došlo do žestoka sukoba u kojem je ubijena beba. Zbog kritike na račun uporabe nasilja, ostavku je dala ministrica obrane María Cecilia Chacón. A jučer je nacija bila blokirana općim štrajkom koji su sazvale sindikalne centrale kojima je prekipjelo Moralesovo koketiranje sa stranim kapitalom, a nauštrb prava siromašnijih indijanaca, odnosno kao čin obrane nacionalnog parka Tipnis.

Morales želi taj park prepoloviti gradnjom autoceste duge 306 kilometara, taman kroz indijanska naselja, novcem (riječ je o 415 milijuna dolara) koje daju brazilske kompanije, one iste koje u brazilskoj Amazoniji pokušavaju sagraditi čak tri hidrocentrale zbog čega su se na noge digle i domaće i međunarodne ekološke udruge te mnoga indijanska plemena.

Stručnjaci tvrde da će Moralesova autocesta toliko unakaziti prirodu, toliko štete donijeti, naročito indijancima koji su poludjeli kada im je rečeno da će im se tu i tamo graditi nadvožnjaci (kao za medvjede i druge divlje životinje preko autoceste u Gorskome kotaru) da nešto veći iznos koji bi bio potreban da autocesta ide okolo prašumskog parka, a ne usred njega, nije ništa u suprotnosti s Moralesovim izvornim planom.

Iza ovoga teško objašnjivog i jako segmentiranog sukoba između indiosa i Moralesa krije se vječiti sukob kapitalista i ambijentalista. Morales, porijeklom iz planina gdje živi većina indijanaca (naročito Qechuas i Aymaras) ima veliki politički dug prema farmerima koji uzgajaju koku, a kojima je jako potrebna rečena autocesta. A koka je važan adut, osim plina i rude, u bolivijskoj ekonomiji. Morales nije narkodiler i kaže: lišće koke nije droga. I nije. Žvače ga se jer pomaže probavi i ima druge efekte na zdravlje.

To što se u šumama od koke radi kokain, Morales kaže da nije njegov problem. Elem, indijanci koji marširaju protiv autoceste podsjećaju Moralesa da je obećao vjernost Pachamami i da je indijancima, svima bez razlike, ali možda nešto više onima u nižim prašnim i šumovitim dijelovima, zemlja svetinja. Ali Morales postaje rob stare političke navade među domorodačkom populacijom. Ništa nova. Činili su to svi kolonisti u Latinskoj Americi, Africi ili Aziji.

Nakon štrajka (Moralesu nije pomoglo ni tako što je doletio bivši predsjednik Brazila Lula, još jedan ljevičar koji voli krupni kapital) predsjednik Bolivije najavljuje referendum, a opozicija mu spočitava da će sve učiniti da ga dobije u korist kokalerosa. Kako god bilo, čak i da se Morales povuče, da popusti, da njegova autocesta zaobiđe nacionalni park i prašumu, rana je velika, a sumnja u predsjednika gotovo nepopravljiva.

Politički kapital, kojim je do sada vođena velika kulturna i politička revolucija u korist ispravljanja povijesnih strahota učinjenih indijancima, prodan je u bescjenje. Tako bi rekli idealisti, a realisti kažu da svaka utopija ima svoju cijenu. Te da je već pronađena ona koja odgovara Moralesu.