Često se čuje da je SAD podijeljena država, polarizirana u kulturnom 'građanskom ratu' između tzv. plavih i crvenih saveznih država - tradicionalnih uporišta demokrata i republikanaca. No za razliku od gotovo svih zapadnih država, Amerikanci se čine neobično sretnima u svom zajedništvu, unatoč svim njihovim razlikama.

Dok separatističke stranke cvjetaju u Kanadi i Europi, nedavne američke peticije za odcjepljenje od ostatka SAD-a, upućene iz svih 50 saveznih država na web adresu Bijele kuće, zapravo su ukazale na slab apetit za secesionizmom. Zasad više od 25.000 potpisa, koliko je potrebno za službeni odgovor Obamine administracije, prikupljeno je u Teksasu, Južnoj Karolini, Georgiji, Louisiani, Missouriju, Tennesseeju, Sjevernoj Karolini, Alabami, Oklahomi i na Floridi.

U odnosu na stanovništvo SAD-a, koji broji 312 milijuna žitelja, brojke su simbolične: peticije je potpisalo ukupno oko 700.000 ljudi, dakle oko 0,2 posto svih Amerikanaca. Čak i u Teksasu, u kojem je prikupljeno 118.000 potpisa, secesionisti čine manje od 0,5 posto stanovnika te države.

Za razliku od saveznih država SAD-a, u područjima drugih zapadnih država poput Škotske, Katalonije i Quebeca, na vlasti su stranke koje traže referendume o neovisnosti.

U Italiji, Francuskoj i Belgiji secesionisti su prilično snažni, a trend nije vezan isključivo za zapad. Na pojedinim područjima bivšeg SSSR-a, fragmentiranom u čak 15 država, operiraju grupe koje traže odcjepljenje. I Kina ima problema s nacionalističkim pokretima, poput onih u Tibetu i Xingjiangu.

Situacija u SAD-u međutim potpuno je drukčija. Procvat secesionizma guši sjećanje na Građanski rat, jedno od najtraumatičnijih razdoblja u američkoj povijesti. Oko 750.000 ljudi poginulo je nakon što su 1861. američke konfederacijske države koje su podržavale ropstvo na jugu SAD-a proglasile neovisnost.

U međuvremenu, unatoč sporadičnim nastojanjima za odcjepljenjem - suprug Sarah Palin bio je član Stranke nezavisnosti Aljaske (AIP); za samostalnost se zalagala Druga Republika Vermont; neki američki Indijanci othrvali su se asimilaciji - prosječni Amerikanac ne gaji takve osjećaje.

Riječ je ipak o državi u kojoj djeca često započinju svoj školski dan prisegom 'jednoj naciji pod Bogom, nedjeljivoj'.

Federalni ustav SAD-a također je važan faktor koji koči centrifugalne tendencije, osiguravajući saveznim državama značajnu autonomiju.

Značajna je i činjenica da je Amerika mjesto koje zapljuskuju valovi doseljenika koji teže asimilaciji, vjeruje Eric Zuelow, profesor povijesti na Sveučilištu Nova Engleska.

'Imigrantsko iskustvo ugrađeno je u nacionalnu mitologiju. Riječ je o mitologiji melting pota', kaže Zuelow, dodajući da se manjine i etničke skupine 'rasipaju' u različitim područjima, čime se preveniraju jezični i kulturni ekvivalenti Quebeca.

'Dakako da SAD ima različite regionalne kulture, ali one nisu oblikovane kao nacionalne kulture, već su sve objedinjene pod imenom Amerike', napominje Zuelow.

Dok je kultura američkih Indijanaca svakako 'američkija' od kulture imigrantskih grupa, Škoti se mogu osjećati manje 'britanskim', a Katalonci i Baski manje 'španjolskim' od drugih skupina stanovništva u svojim državama.

Crvene države protiv plavih država, Sjever protiv Juga - podjele su koje ne prijete jedinstvu američke unije. To je, smatraju Amerikanci, sasvim očigledno.