Nakon predsjedničkih izbora početkom kolovoza prošle godine Lukašenku se najsnažnije zatresla stolica u 16, sada već 17 godina vladanja Bjelorusijom. Mjesecima su u gradovima diljem Bjelorusije marširali nezadovoljni građani tražeći Lukašenkov odlazak i tvrdeći da su izbori namješteni. Režim se brutalno obračunao s brojnim kolovođama prosvjeda strpavši ih u zatvore.

Europska unija uvela je sankcije Bjelorusiji, a Lukašenko je takav potez nazvao objavom 'ekonomskog rata'. Ubrzo je i skovao plan kako se osvetiti Europskoj uniji koristeći migrante kao oružje. Od srpnja velik broj migranata iz Iraka, Sirije, Jemena i drugih problematičnih regija pokušava ilegalno ući u EU preko Poljske, Latvije i Litve nakon što je Lukašenko ukinuo vize državljanima tih zemalja. Oni sada potpuno legalno zrakoplovima stižu u Minsk, odakle se organizirano prevoze do granice.

Božo Kovačević smatra da je politika Bjelorusije dobrim dijelom koordinirana s Kremljom.

Takvom stajalištu ide u prilog izjava glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove u kojoj je podsjetila na poljsku ulogu u invaziji na Irak kada je srušen režim Sadama Huseina.

'Sada bi se poljski političari koji psuju Lukašenka i optužuju Minsk za probleme s iračkim migrantima mogli sjetiti toga kako je uz najaktivnije sudjelovanje Varšave uništen Irak. Više od dvije tisuće poljskih vojnika napalo je ovu suverenu državu kako bi uspostavili demokraciju', kazala je Zaharova i dodala zašto danas ne prihvatiti barem nekolicinu 'zahvalnih Iračana'.

Kovačević je za tportal rekao kako je činjenica da je Poljska bila dijelom Koalicije voljnih koja je sudjelovala u okupaciji Iraka.

'Činjenica je da računi za mnoge poteze iz prošlosti danas dolaze na naplatu. Da su Europska unija i Rusija u boljim odnosima, ovakvih incidenata na granicama ne bi bilo', kazao je Kovačević.

Bivši veleposlanik u Rusiji i Bjelorusiji smatra da je sasvim jasno da je Europska unija dopustila biti instrumentalizirana u korist američkih interesa, a Rusija i njezin pijun Bjelorusija sada se osvećuju. Naš sugovornik smatra da možemo dovoditi u pitanje motive i bjeloruske i ruske vlasti, ali ne možemo smetnuti s uma okolnosti koje ukazuju na to da potezi ruske i bjeloruske strane nisu sasvim nemotivirani.

Međutim postavlja se pitanje u kolikoj mjeri takav potez uopće može naštetiti Europskoj uniji i Njemačkoj, krajnjem cilju pretežno Kurda iz Iraka, zaglavljenih na bjelorusko-poljskoj granici. Njemačka je tijekom 2015. i 2016. primila i bez većih problema apsorbirala više od milijun sirijskih izbjeglica pa je upitno koliko im Lukašenkov zračni most s nekoliko stotina ili tisuća novih migranata koje je doveo u Bjelorusiju s namjerom da ih proslijedi na Zapad može naštetiti.

'Bjelorusija koristi nejedinstvo unutar Europske unije i nerazumnu fobiju koja vlada prema migrantima u Poljskoj, pa i baltičkim zemljama. I premda su ideološke pozicije poljske i ruske vlasti bliže nego ideološke pozicije poljske vlasti i službenog Bruxellesa, Moskva i Minsk koriste razjedinjenost Europske unije. Politika poljskih vlasti je ksenofobna, ekstremno konzervativna i zbog toga je Europska unija ranjiva, što iskorištavaju Lukašenko i Putin', smatra Kovačević.

U drami s izbjeglicama na granici s Poljskom bjeloruska oporba našla se u delikatnoj situaciji jer se bore za demokraciju i poštivanje ljudskih prava, a njihov glavni saveznik u borbi protiv Lukašenka službena je Varšava, ali koja ima krajnje negativan stav prema migrantima i izbjeglicama, ljudima koji također bježe od nedemokratskih režima ili traže priliku za boljim životom.

'Znatan broj Bjelorusa su migranti ili emigranti u Poljskoj, a treba znati da dio poljskih nacionalista smatra da ne treba pomagati bjeloruskoj opoziciji, nego da se oni trebaju izboriti za svoja prava u Bjelorusiji. Ista ta poljska desnica ima i teritorijalne pretenzije prema Ukrajini', objašnjava bivši diplomat.

Istaknuo je da Poljska pripada Europskoj uniji, ali i da je aktualni poljski režim ekstremno nacionalistički, ksenofoban u nekim elementima i antisemitski te kao takav ne može biti uzor pravoj demokratskoj opoziciji iz istočnoeuropskih zemalja.

Pitali smo Kovačevića može li se povući paralela između poljskih problema s migrantima i nedaća koje Hrvatska ima na svojim granicama.

'Susjedi Hrvatske nisu tako angažirani u suprotstavljanju Europskoj uniji kao je to slučaj s Lukašenkovim režimom. Ne smatram da je riječ o zlim namjerama naših susjeda premda se mogu uočiti znatni propusti u tretiranju tih izbjeglica koji prolaze i teritorijem Srbije i Bosne i Hercegovine', zaključio je Kovačević.