UNICEF-ov potresni izvještaj 'Djeca recesije' o siromaštvu djece u najbogatijim državama svijeta, među kojima je i Hrvatska, razotkrio je razmjere siromaštva koje se od 2008. proširilo među onima koji bi trebali biti budućnost ove države. U istom periodu siromaštvo djece u Slovačkoj smanjilo se za 30 posto pa se postavlja pitanje – zašto Slovačka uspijeva izvući djecu iz siromaštva dok ih Hrvatska gura u njega?
Hrvatska nije redovita tema europskih medija te se o njoj piše sporadično, kada se dogodi nekakav velik skandal ili tijekom ljetnih mjeseci, u turističkoj sezoni, pa se o ljepoti hrvatske obale ispisuju stranice pohvala. U austrijskim je medijima Hrvatska spominjana najviše u kontekstu afere Hypo, s obzirom da je bankrot te klagenfurtske banke suvremena nacionalna trauma, u britanskim kada je ulazila u Europsku uniju, u francuskim je rijetko ima dok je u njemačkim zadnji put spomenuta u kontekstu suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu.
No ovih dana Hrvatska je spomenuta u skoro svim relevantnim europskim medijima jer su svi objavili porazne podatke UNICEF-a o siromaštvu djece u industrijskim državama, onim što bi se moglo nazvati Prvi svijet, kojemu Hrvatska – bez obzira na krizu – neupitno pripada. Podaci UNICEF-a doista su zabrinjavajući: u 41 najbogatijoj industrijskoj zemlji svijeta čak 76,5 milijuna djece živi ispod granice siromaštva! Otkako je svijet uzdrman financijskom krizom koju je inicirao Wall Street 2008, broj djece koja žive u nepodnošljivom siromaštvu u bogatim industrijskim zemljama povećao se za skoro 2,6 milijuna, navodi se u UNICEF-ovoj studiji 'Djeca recesije'. Studija je bila usmjerena na države članice Europske unije te one koje su dio OSCE-a.
U 23 države siromaštvo djece direktno je povećano svjetskom financijskom krizom, ističu UNICEF-ovi stručnjaci, a kada je riječ o Europskoj uniji, Hrvatska se opet nalazi pri vrhu poražavajuće liste. Uz Lijepu Našu, siromaštvo djece je od 2008. dramatično naraslo u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, baltičkim državama, ali i Islandu i Luksemburgu.
O tome u kakvim uvjetima žive siromašna djeca Europe, a slijedom toga i Hrvatske, doista je potresno čitati. Primjerice u Italiji, Estoniji i Grčkoj siromašna djeca ne mogu računati da će bar jednom tjedno uopće jesti meso, a ne mogu se nadati ni boljoj budućnosti jer se ističe da siromaštvo značajno utječe i na školovanje djece. 'Situacija se naročito pogoršala u sredozemnim državama EU-a od 2010, kada su krenula rezanja socijalnih prava', optužuje UNICEF tzv. politiku štednje kojoj je Europskoj uniji nametnula njemačka kancelarka Angela Merkel. UNICEF u studiji 'Djeca recesije' poručuje i da se 'itekako pokazalo da su socijalne mjere pomogle smanjivanju siromaštva djece' te da 'sve države trebaju imati snažne socijalne mreže koje će štititi djecu i u dobrim i u lošim vremenima'. S obzirom da je, krizi unatoč, ipak riječ o bogatim državama, iz UNICEF-a apeliraju da 'povedu borbu protiv siromaštva djece' i budu 'primjer ostalima'.
S druge strane, u 18 država koje je obuhvatila UNICEF-ova studija situacija vezana uz siromaštvo djece se poboljšala, i to najviše u Australiji, Čileu, Norveškoj, Finskoj, Poljskoj i Slovačkoj. U navedenim državama siromaštvo djece smanjeno je za čak 30 posto u odnosu na 2008, a isto se dogodilo i u Kanadi, također zemlji u recesiji. Postavlja se pitanje što to može jedna Slovačka a da ne može jedna Hrvatska kada je riječ o brizi za djecu kojoj prijeti život u siromaštvu.
U Hrvatskoj se u odnosu na 2008. broj djece koja žive u siromaštvu povećao za skoro 50 posto prema podacima UNICEF-a, s 15,8 na 27,6 posto! Dakle skoro 30 posto djece u Hrvatskoj živi u siromaštvu.
UNICEF u svojoj studiji naglašava da su u zemljama naročito pogođenim recesijom provođene raznolike socijalne politike s raznolikim rezultatima, što prevedeno u hrvatski kontekst znači da je socijalna politika hrvatske Vlade, kada je riječ o siromaštvu djece, ispala totalni promašaj. Zapravo je i pitanje ima li potpredsjednica Vlade i ministrica socijale Milanka Opačić bilo kakvu politiku za smanjivanje siromaštva djece u Hrvatskoj, jer ako se ono od 2008. povećalo za skoro 50 posto, onda je riječ ili o spektakularno promašenoj politici ili njenom potpunom izostanku, odnosno gledanju skrštenih ruku dok sve veći broj djece u Hrvatskoj gladuje.
