Hrvatska i Ukrajina dvije su istočnoeuropske tranzicijske države koje sude svojim bivšim premijerima za ozbiljne prijestupe iz područja zlouporabe službenih ovlasti. Rašireno je uvjerenje da se protiv Julije Timošenko vodi politički montirani proces, a sada neki prijatelji Ive Sanadera pokušavaju u tu kategoriju svrstati i slučaj bivšeg hrvatskog premijera. Je li posrijedi analogija, ili demagogija?
Prije sedam godina oboje su bili zvijezde na političkom zemljovidu istočne Europe. Ona – lijepa 'narančasta princeza' što kroz bijele pahulje maše s Majdana, ovijena šalom revolucije koja je izoliranu Ukrajinu nakratko učinila aspirantom na članstvo u EU i NATO savezu.
On - HDZ-ov 'Dioklecijan', poliglot dalmatinske provenijencije i austrijske naobrazbe, godinama kroz masmedije prikazivan kao prototip 'modernog konzervativnog političara', navodno najsposobnijeg za historijski posao privođenja Hrvata Europi.
Danas su Julija Timošenko i Ivo Sanader najpoznatiji zatvorenici/pritvorenici ukrajinskog odnosno hrvatskog zatvorskog sistema. Osim nikad osuđenog ratnog zločinca Slobodana Miloševića i ukrajinskog premijera iz 90-ih Pavla Lazarenka, u bližoj povijesti Europe praktički nema državnika takvog kalibra koji su doživjeli da budu procesuirani s tako teškim optužbama i kojima su prijetile tako duge zatvorske kazne.
S obzirom da su i Sanader i Timošenko bili predsjednici vlada te da su oboje posrnuli profiteri bijedne istočnoeuropske tranzicije, sada neki Sanaderovi lobisti (poput šefa lokalnog tirolskog parlamenta Herwiga van Staa) pokušavaju povući paralele između dva slučaja sugerirajući da je Ivo Sanader, kao i ukrajinska mu kolegica, žrtva politički montiranog procesa.
No čak i kad se uzme u obzir sumnjivu neovisnost hrvatskog sudstva i državnog odvjetništva, spomenuta spin-paralela impresionira malo koga. Predobro je, naime, poznato da je Sanader nakon bijega u Austriju nastojao alarmirati međunarodnu zajednicu ne bi li se zaštitio od izručenja Hrvatskoj i stvorio dojam politički progonjenog disidenta: slao je pisma predsjedniku Europske komisije Barrosu, potpredsjednici zaduženoj za pravosuđe Viviane Reding te još na niz inozemnih i domaćih adresa.
Za Timošenko - Europa unisono, za Sanadera - Tirolci
Europska unija ipak nije našla shodnim reagirati na apel političara optuženog za: a) uzimanje 10 milijuna eura mita pri pogodovanju mađarskom MOL-u u preuzimanju hrvatske naftne kompanije INA-e, b) ratno profiterstvo u poslovima s austrijskom Hypo bankom i c) osumnjičenog za korupcijske skandale HEP-TLM, HEP-Dioki te upravljanje crnim fondovima preko tvrtke Fimi media – navodnog centralnog mehanizma HDZ-ove korupcijske hobotnice u 21. stoljeću.Na drugoj strani, Julija Timošenko uživa potporu na oba pola Europe: britanski premijer David Cameron nazvao je proces protiv nje 'apsolutno sramotnim'. Službeni Bruxelles prisnažio je tvrdnju same Timošenko o političkom progonu sudskim metodama, a Moskva je u presudi ukrajinskoj 'željeznoj dami' pronašla 'antiruski element'. EU diplomatski bojkotira ukrajinskog predsjednika Viktora Jankoviča – spominje se trajna politička izolacija vlasti u Kijevu, a to je potpuno suprotno od hrvatskog slučaja, gdje je suđenje bivšem premijeru i nizu političko-ekonomskih moćnika percipirano kao godinama zahtijevani obračun s korupcijom i krucijalni korak prema članstvu u Europskoj uniji. Podršku Sanaderu izražavaju tek marginalni europski političari poput spomenutog Van Staa i i bivšeg EU povjerenika za poljoprivredu Franza Fischlera (obojica su Tirolci, a u toj je austrijskoj pokrajini Sanader 80-ih gradio svoju znanstvenu i poduzetničku karijeru).
Kad je riječ o javnom raspoloženju u Hrvatskoj i Ukrajini, uz Timošenko se još može pronaći pristaša (nekoliko tisuća njih se na dan osuđujuće presude u Kijevu sukobilo sa specijalcima). U Hrvatskoj je na snazi kolektivno pranje ruku i drugih dijelova tijela od Sanadera, u čemu tipično prednjače oni koji su mu se najnapadnije uvlačili dok je bio moćan, dojam je da posrnulog lidera podržava još samo obitelj te najbliži prijatelji.
Remetinec - luksuz u usporedbi s Lukjanivkom
Kad je pak riječ o perspektivama za skori izlazak na slobodu, gospođa Timošenko se na prvi pogled nalazi u situaciji mnogo težoj od hrvatskog premijera: za razliku od Sanadera, koji je po zakonu nevin dok mu se ne dokaže krivnja, Timošenko je nakon dvomjesečnog procesa osuđena (zasad nepravomoćno) na sedam godina zatvora zbog potpisivanja nepovoljnih ugovora o kupovini zemnog plina od ruskog Gazproma.
Uz to, određena joj je konfiskacija imovine u iznosu od 187 milijuna dolara. Znači li to bacanje kontroverzne pretvorbene tajkunice na prosjački štap, zasad nije poznato, prema nekim istraživanjima, njena stvarna imovina mogla bi vrijediti i do 11 milijardi dolara.
Zatvorski uvjeti također se doimaju gorima u slučaju Timošenko. Lukjanivski istražni zatvor u Kijevu – često prvotno odredište uhićenih političara - navodno je prekrcan do te mjere da neki zatvorenici spavaju na podu. U njemu nema tople vode, a stožer Julije Timošenko tvrdi da su temperature zraka u ćeliji blizu vanjskih. Državna pravobraniteljica upozorava da 47 tamošnjih zatvorenika boluje od tuberkuloze.
Sanader u Remetincu boravi s cimerom u ćeliji - nema tu nekog luksuza ni komfora, ali uvjeti su, čini se, ipak humaniji nego u Lukjanivki.
Juščenko smatra da je suđenje Timošenko fer, ali koga briga
No za razliku od Sanadera, Timošenko ima potporu međunarodne zajednice, i to bi prema nekim prognozama moglo snažno utjecati na odluku da u drugostupanjskom procesu bude puštena na slobodu, ili da joj se smanji kazna. Za razliku od Rusije, Ukrajina nema moćnu ekonomiju. Pokušava lavirati između europskih integracija i dobrih odnosa s Moskvom, ali jako ovisi o ruskim energentima i, općenito, nije otporna na vanjske pritiske poput Rusije. Sada se kao instrument pritiska spominje čak i Europsko nogometno prvenstvo 2012, kojem su domaćini Ukrajina i Poljska. Bude li tada Timošenko u zatvoru, i budu li europski političari bojkotirali otvaranje u Kijevu, bit će to težak udarac za Janukoviča, kojeg se smatra inicijatorom progona svoje ljute političke konkurentice. Proces protiv Timošenko dodatno kompromitira činjenica da je suđenje povjereno 31-godišnjaku Rodionu Kirejevu, koji tijekom suđenja nije mogao sakriti manjak iskustva i samopouzdanja.
I za kraj mala, ali znakovita zanimljivost: s obzirom da u namještenost kijevskog suđenja ne sumnja valjda nijedan relevantniji medij ili politička sila na zapadu, zanimljivo je kako je malo odjeka dobilo svjedočenje 'narančastog princa' Viktora Juščenka, bivšeg radikalno prozapadnog predsjednika Ukrajine. Ne samo da je svjedočio protiv Timošenko (uvjeren je da je njegova bivša partnerica svjesno potpisala štetne ugovore zbog vlastitih političkih interesa), nego je kasnije izjavio da je bila riječ o 'normalnom sudskom procesu'...
