U strahu da ne bude sljedeća meta Rusije, Finska se pridružila NATO-u 2023., a nakon nje to je učinila i Švedska ovog ožujka. Ulaskom te dvije države u redove NATO-a, savez je odmah pojačan njihovim naprednim zrakoplovima i strateški lociranim zračnim bazama, piše Business Insider.

'Finska i Švedska povećavaju NATO-ove vrhunske zračne snage', napisali su istraživači Paul Cormarie i John Hoehn u nedavnom eseju za Modern War Institute u West Pointu.

Što se tiče broja zrakoplova, nove nordijske članice donijele bi značajan dodatak zračnim snagama NATO-a u potencijalnom sukobu s Rusijom. Švedska trenutno ima stotinjak borbenih aviona Gripen, a Finska ima 62 F/A-18 Horneta američke proizvodnje. To čini kombinirani finsko-švedski borbeni kontingent otprilike jednakim u broju kao što je flota borbenih zrakoplova Ujedinjenog Kraljevstva te je za trećinu manji od otprilike 200 borbenih zrakoplova koji lete za Francusku i Njemačku.

Novi saveznici donose brojne druge prednosti europskoj obrani. Kad su se bivše države Varšavskog pakta, poput Poljske, pridružile NATO-u kasnih 1990-ih, bile su opremljene starijim sovjetskim zrakoplovima, poput MiG-29, koji su bili ograničene korisnosti i interoperabilnosti sa zapadnim zračnim snagama. Međutim švedski JAS-39 Gripen sposoban je lovac četvrte generacije, otprilike u rangu s modelima poput F-16, koji se uklapa u tehničke standarde i doktrinu NATO-a. Čvrsti Gripen dizajniran je za mogućnost polijetanja i slijetanja s autocesta ako su aerodromi uništeni i 'ima moderne mogućnosti električnog ratovanja i visoku spremnost za provođenje ekspedicijskih operacija, ograničavajući pritom sposobnost Rusije da gađa zrakoplove na zemlji', stoji u eseju.

S druge strane, finski F/A-18 Hornet, koji je nekada bio standardni lovac američke mornarice, već je kompatibilan s NATO-vim zračnim snagama. Ali Finska će uskoro dobiti izvanredno moćne zračne snage za naciju s manje od šest milijuna ljudi. Naime naručila je 64 nevidljiva lovca F-35 američke proizvodnje, što je druga najveća nabava F-35 u Europi nakon britanske. Ovo stavlja nekoliko eskadrila nevidljivih lovaca uz rusku sjevernu granicu s potencijalom prodiranja i suzbijanja ruske protuzračne obrane te gađanja vitalnih ciljeva.

Švedska i Finska također pomažu NATO-u samom činjenicom da postoje. Graniče s Rusijom i blizu su baltičkih država, malih zemalja koje su vjerojatno pod najvećom ruskom prijetnjom. Švedska je također na Baltičkom moru dok Norveška graniči s Barentsovim, Norveškim i Sjevernim morem.

'Geografija je itekako važna. Blizina Finske i Švedske omogućuje zračnim snagama NATO-a da se približe Baltiku', napisali su Cormarie i Hoehn.

Švedska također posjeduje obrambeno-industrijsku bazu u kojoj se mogu graditi sofisticirani mlažnjaci. Uz američke i europske obrambene tvrtke, koje se bore da zadovolje rastuću potražnju, dodatni švedski proizvodni kapaciteti značajan su poticaj sposobnosti NATO-a da nadoknadi eventualne gubitke. 'Malo drugih zemalja NATO-a ima aktivne proizvodne linije sposobne za proizvodnju modernih borbenih zrakoplova', stoji u eseju.

'Naravno, ova industrijska infrastruktura potencijalno je ranjiva na ruski napad u slučaju sukoba. Ali iz ruske perspektive, to predstavlja veću dilemu jer zapovjednici moraju birati iz šireg raspona ciljeva na početku sukoba', dodaje se.

Status Švedske i Finske u NATO-u komplicira ruski napor da osvoji Baltik. 'Pristupanje Finske nameće dilemu ruskim vojnim planerima, tjerajući ih da razmotre balansiranje ofenzivnih planova u, recimo, Estoniji, pri planiranju obrambene operacije za zaštitu vlastitih granica', napisali su Cormarie i Hoehn. Slično tome, švedski otok Gotland, smješten gotovo na sredini Baltika, gotovo 100 kilometara od švedskog kopna i gotovo 130 kilometara od baltičkih država, pruža NATO-u napredno istureno uporište.

Zanimljivo je da Cormarie i Hoehn kao prednost švedskih i finskih zračnih snaga vide i pomoć u ublažavanju pritiska na resurse SAD-a, sada podijeljenih između europskih i pacifičkih žarišta. Pojašnjavaju da u slučaju napada SAD ne bi morao odmah aktivirati svoje snage u Europi te da bi se njihovi borbeni zrakoplovi mogli posvetiti drugim potencijalnim žarištima, poput eventualne kineske invazije na Tajvan.

Nove sjevernoeuropske članice također omogućuju NATO-u da projicira više moći na Arktik, regiju koja postaje sve željenija jer topljenje polarnih ledenih kapa otkriva mineralna bogatstva i nove pomorske rute. 'Ovo bi mogla biti prilika za NATO da više pažnje posveti Arktiku', rekao je Cormarie za Business Insider. 'I Švedska i Finska imaju snage sposobne izdržati vrlo teške uvjete i prilagođene su vremenskim prilikama. Njihove su zračne snage vitalne za ovaj nordijski prodor i postat će vrlo korisne za daljnje odvraćanje i obranu arktičkog prostora, a koji je sve češće dio spora s Rusijom'.

U konačnici, zračne snage Švedske i Finske daju NATO-u puno više fleksibilnosti da se nosi s raznim prijetećim scenarijima, od ruske invazije na baltičke države, preko zapadne intervencije u ratu u Ukrajini, do sukoba najveće članice NATO-a, SAD-a, s Kinom oko Tajvana.