U ukupnoj imovini bivše savezne države na onu vojnu koju je koristila Jugoslavenska narodna armija (JNA) otpadalo je, prema procjenama vojnih krugova, čak između 80 i 90 posto, a njezina je vrijednost procjenjivana na čak oko 70 milijardi dolara. Od tog iznosa Hrvatska je trebala dobiti imovinu u vrijednosti od desetak milijardi dolara kroz sukcesiju koja je praktički počela 1991., a službeno nekoliko godina kasnije. Iako je od tada proteklo dva desetljeća, razdioba još nije okončana, jer, primjerice, nije poznato koju je sve pokretnu vojnu imovinu imala JNA.

Hrvatska je 1991. preuzela vojne nekretnine bivše savezne države na svom teritoriju temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO (Savezni sekretarijat za narodnu obranu). Dobar dio nekretnina MORH je ubrzo izravno prenio na općine, gradove, javna tijela, ministarstva, a neke je i prodao temeljem danih mu ovlaštenja, i to na osnovi Vladine Odluke o utvrđivanju nekretnina u vlasništvu RH i davanju nekretnina na upravljanje i korištenje tijelima državne uprave, Gradu Zagrebu i općinama od 22. rujna 1992., kao i Odluke o davanju ovlaštenja MORH-u za prodaju nekretnina u vlasništvu RH iz 1996. godine.

MORH-u je (pre)ostalo oko tisuću nekretnina, dok danas upravlja sa 618 vojnih objekata, a u vojnoj je funkciji njih nešto više od dvjesto. Naime, od 1993. do 2013., nešto manje od 400 nekretnina proglašeno je neperspektivnom vojnom imovinom te je predana novim korisnicima. Najčešće je bilo riječ o jedinicama lokalne samouprave, odnosno gradovima, općinama i županijama, manje državnim tijelima i udrugama te neznatnom broju tvrtki. Naravno, novi vlasnici nisu još priveli svrsi sve dobivene bivše vojne objekte, a za još nemali broj objekata primopredaja tek predstoji.

Od 2000. do 2011., primjerice, darovano je 120 nekretnina, dok je 47 bivših vojnih nekretnina stavljeno u funkciju dodjelom na korištenje (u pravilu bez naknade), davanjem u zakup ili najam, prodajom te osnivanjem prava građenja. Primjerice, prošle je godine vojarna Borongaj i još dio nekretnina predan Sveučilištu u Zagrebu, a 17. lipnja ove godine u Banskim dvorima je potpisan Ugovor o darovanju nekretnine u vlasništvu RH Sveučilištu u Zagrebu u svrhu izgradnje Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj. Ugovor su potpisali premijer Zoran Milanović i rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš', naglašavaju u Državnoj upravi za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) koji danas preuzima bivšu vojnu imovinu.

Prije nego što DUUDI preuzme bivšu vojnu imovinu koju MORH proglasi neperspektivnom, nadležni odjel unutar te uprave treba ocijeniti jesu li predložene nekretnine uopće podobne za preuzimanje. Tek nakon preuzimanja moguće je pokrenuti proces raspolaganja, odnosno stavljanja u funkciju bivših vojnih objekata. Naravno, to ne prolazi bez problema.

'Odjel za bivše vojne nekretnine započeo je odmah po ustrojstvu ažuriranje evidencije i dokumentacije nekretnina koje je preuzeo od MORH-a. Do sada nije postojala sustavno razrađena praksa preuzimanja ovih nekretnina. Predaja je najčešće obavljana na temelju zatečenog stanja i dokumentacije kojom je Ministarstvo obrane raspolagalo u tom trenutku, koja je najčešće bila nepotpuna ili je uopće nije bilo. Time je već u startu bilo otežano i onemogućeno daljnje upravljanje i raspolaganje ovim nekretninama', upozoravaju u DUUDI-ju osvrćući se na teškoće s kojima se susreću kod preuzimanja, odnosno stavljanja u funkciju bivših vojnih nekretnina.

Da bi se uklonile prepreke budući da je za većinu bivših vojnih nekretnina još uvijek na snazi posebna namjena koja onemogućava raspolaganje njima, DUUDI inicira izmjene prostorno-planske dokumentacije sukladno Planu upravljanja imovinom u vlasništvu RH za 2014., koji obuhvaća i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na bivšim vojnim nekretninama te njihovo stavljanje u funkciju.

Posebno treba naglasiti nedostatak akata za gradnju na temelju kojih su JNA i SSNO gradili objekte. Nadalje, raspolaganje nekretninama onemogućeno je i ako za bivšu vojnu nekretninu postoji zahtjev za povrat sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a navedene zahtjeve rješavaju nadležna upravna tijela', upozoravaju u DUUDI-ju.
Usprkos tom, kako dodaju, vojne nekretnine i nadalje bi trebale biti pokretač razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, s naglaskom na model raspolaganja osnivanjem prava građenja, davanje u zakup ili najam te dodjelu na korištenje.

'Vojne nekretnine i dalje će se ustupati zainteresiranim stranama po najvažnijem kriteriju – razvojnim projektima i sukladnosti prostornom uređenju. Strategija razvoja turizma RH do 2020. posebno inzistira na uvrštavanju zemljišta i drugih nekretnina na koje MORH dugoročno ne računa u odgovarajuće prostorno-planske dokumente jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave', napominju u DUUDI-ju.