Nikada ga nije impresionirala pojedina politička stranka, čak ni ideološko opredjeljenje. Uvijek je davao prednost nacionalnom interesu i nudio pomoć predsjednicima i premijerima države, bez obzira na stranku iz koje dolazili. Danas ni u jednoj stranci ne vidi perspektivu za bolju Hrvatsku. A kako ne može gledati njezino propadanje, jer smatra da nemamo razloga živjeti ovako loše i zatirati vlastitu budućnost, odlučio je pokušati doprijeti do birača Novim valom – strankom razvoja, čiji je prošlog vikenda postao predsjednik.

‘Sve stručne analize pokazuju da Hrvatska može hraniti više od dvadeset milijuna ljudi, a uz pomoć novih tehnologija i više od trideset milijuna! Energije ima dovoljno za više od deset milijuna, a s obzirom na znanje naših ljudi, tvornice koje smo imali, kapacitete, infrastrukturu..., mogli bismo biti dvostruko bolji nego danas i imati dvostruko veći standard. Hrvatska samo od ekonomije naše ljepote možemo živjeti dvostruko bolje’, tvrdi dr.sc. Ljubo Jurčić, inače i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, u još jednoj emisiji 'Karte na stol' Osječke televizije.

Stabilna točka

Smatra da su uzroci naših problema prije svega u tomu što smo zamijenili instrumente i ciljeve.

‘Cilj je, recimo, povećanje standarda stanovništva, proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Ako to ostvarimo, investicije će nam same doći. No naša Vlada ima za cilj smanjiti proračunski deficit, dakle rezati troškove, jer ne zna drugačije, pa su joj izgovori zahtjevi EU-a i MMF-a. Kažu da su za investicije, ali za koju proizvodnju i potrošnju?

Zastrašujuće je to što se u Hrvatskoj događa, jer možda je prošla Vlada i bila lošija, ali je financijski vodostaj bio viši. Tako se tom velikom količinom novca prekrivala loša situacija. Kako je taj vodostaj pao, svi su problemi isplivali i Vlada ne zna kako podignuti te parametre.'

Jurčić ističe da Hrvatska nije u tako lošoj situaciji kao što to govore agencije za rejting. 'Preko leđa, odnosno standarda hrvatskih građana došli smo do stabilne točke nakon što smo za 15 posto pali u proizvodnji i potrošnji, a kako smo izgubili kupovnu moć, pao nam je i uvoz. Tako zadnje dvije godine prvi put u povijesti imamo uravnotežene odnose s inozemstvom, dakle ne trošimo više nego što zarađujemo’, primjećuje Jurčić.

Premda nam je javni dug 67 posto, Ljubo Jurčić to ne smatra previše zabrinjavajućim jer je još gotovo 50 posto manji od europskog prosjeka. I devizne rezerve od 13, 14 milijardi dolara čine nas, kaže, sigurnima prema svijetu. No plaši se toga da ćemo pasti još niže jer ondje više nema stuba, nego je provalija.

‘Stabilnost u odnosima s inozemstvom, još uvijek pristojne devizne rezerve koje nam daju prostora u javnom dugu, domaće tržište koje zasad uvozi sve od mlijeka, mesa i povrća do tekstila itd. te još visoka razina suvereniteta da možemo napraviti što treba s javnim i monetarnim financijama i ekonomijom predstavljaju stabilnu točku s koje pametnom politikom možemo krenuti gore, a ne u provaliju’, zaključuje dr. Jurčić.

Investirati u zaustavljanje krize

Prema životnom standardu, Hrvatska se vratila u 2003. godinu i uz deficit od dvije milijarde eura trebala bi se zadužiti za još dvije milijarde i uložiti ih u zaustavljanje krize. Za to su pak potrebni struka i znanje. Jurčić smatra da su u Vladi svjesni toga da se ne znaju nositi s krizom.

‘Kao već odrasli profesor, znam da ne znaju! S druge strane imaju želju baviti se politikom i ostati na svojim pozicijama. Tu je i taština kao razlog da ne priznaju neuspjeh. Hrvatska nema državnu, nego stranačku politiku. Kada jedna nomenklatura dođe na vlast, koristi to kako bi stvorila što ljepšu sliku u javnosti, bez obzira na to što to čini preko leđa hrvatskih građana i stabilnosti države. U predizbornoj kampanji možete, ako vam to dopušta moral, reći o protivniku što god želite, ali kada postanete dužnosnici, pogotovo premijer, morate poštivati svakog hrvatskog građanina.’

Tezu da će vlast koja provede nužne reforme izgubiti sljedeće izbore Jurčić smatra pogrešnom, a plašenje naroda time da moramo provesti teške reforme i rezove tipičnom glupošću ljudi koji ne znaju. ‘Nisam još ni od jednog ministra ili predsjednika stranke čuo koje to reforme treba provesti, osim smanjiti mirovine i plaće. A u Hrvatskoj jednostavno treba zaposliti ljude kako bi mogli hraniti preostale nezaposlene, puniti proračun, smanjiti poreze i povećati plaće.'

Program zapošljavanja za 1.600 kuna ne smatra probitačnim. 'Treba nam potražnja za proizvodom jer ona stvara proizvodnju. Tada trebate materijal, energiju i ljude. Moramo raditi zbog dohotka kako bismo mogli živjeti, a ne zbog toga što će u Hrvatskoj nešto nedostajati.’

Ufanje u pronalazak ležišta nafte i plina na dnu Jadranskog mora kao rješenje problema Jurčić smatra još jednom iluzijom.

‘Japan i Švicarska nemaju ni litre nafte, a među najbogatijim su zemljama svijeta. Venezuela je jedan od najvećih proizvođača nafte, pa svakodnevno slušate vijesti da ljudi ondje gladuju. Iran također, a mislim da voze po sustavu par-nepar. Pogrešno je odgajati ljude na politici da nećemo morati raditi, nego ćemo dobro živjeti od nafte. Ili da će doći Kinezi graditi prugu ili ćemo dati autoceste u koncesiju, pa nećemo morati raditi, a dobro ćemo živjeti. To je čisto politikantstvo i proizvođenje iluzija’, tvrdi Jurčić i ocjenjuje situaciju sve lošijom. Ljudi su, kaže, izgubili povjerenje u politiku i postali apatični. 'Kada danas gledam hrvatske građane, kao da im je netko isisao energiju i nemaju se snage ni pobuniti protiv loše situacije.’

Finalna potrošnja – imperativ!

Dr. Ljubo Jurčić već godinama upozorava da Hrvatska više ne smije uložiti ni kune u infrastrukturu jer tako se ne zapošljava puno ljudi i novac se presporo vraća.

‘Plomin će zaposliti stotinjak ljudi, a potrošiti velik novac. Nama nedostaje finalni proizvod. Uložiti milijardu eura, a zaposliti dvadeset ili dvjesto ljudi nije dobar posao. A i dug vam je ostao. Velik smo novac uložili u ceste, a uz njih nismo ništa napravili. Tako ljudi ne rade, pa se i ne voze autocestom, niti imaju novca za to, a ceste moramo otplaćivati i prodavati ih da uopće preživimo. Nijednu kunu više ne smijemo uložiti u takve projekte, a sve investicijske potencijale moramo iskoristiti za proizvodnju roba za finalnu potrošnju.’

‘U EU imate dva dokumenta u kojima piše da se rješenje u ovoj financijskoj situaciji, koja ne posustaje, ne može pronaći u području financija, nego u proizvodnji. I Europa se vraća industrijskoj politici. Europa nas pita u čemu ćemo se specijalizirati, jer svi sve proizvode. Nisam vidio da netko provodi takve analize u Hrvatskoj. Moramo naći ono u čemu smo najbolji – deset, pedeset ili sto i pedeset proizvoda ili sektora - ali taj posao opet mora dovesti politika’, kaže Jurčić.

'Što se pak Novog vala – stranke razvoja tiče, slijedi osnivanje podružnica po Hrvatskoj i formiranje savjeta za različita pitanja (poljoprivreda, industrija, turizam, energetika, socijala...) kako bismo do kraja godine imali konstituiranu i zaokruženu stranku, organizacijski, programski, ljudski i kadrovski.' Očekuje da će se do tada i druge nove stranke (Nacionalni forum, Orah...) profilirati, otkriti svoje adute, snagu te detalje programa i onda će moći puno jednostavnije razgovarati i vidjeti koliko su slični i o čemu mogu pregovarati, zaključio je dr.sc. Ljubo Jurčić.