Striedinger je kazao da se sjeća svog ranijeg svjedočenja na zagrebačkom sudu, ali da je zbog proteka vremena zaboravio detalje. Osim da osobno nije vodio pregovore o kreditu koji je Hrvatska nakon osamostaljenja dizala za kupnju veleposlanstava. Glavnu riječ, kazao je, vodio je tadašnji predsjednik uprave Wolfgang Kulterer koji je imao poveznicu sa Sanaderom.

Na izravno pitanje nije se mogao sjetiti je li pregovarao i tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, kojemu je Sanader bio zamjenik, kao ni je li isplaćena provizija za koju je rekao da je bila uobičajena u takvim poslovima.

Sanaderova obrana istaknula je da ostaje pri svim prigovorima kao i nakon prvog iskaza u kojem je, među ostalim, Striedinger rekao da je Sanader Kultereru obećao da će Hypo banka u Hrvatskoj imati povlašten položaj, ali i da ga je vidio u Klagenfurtu. Tada je potvrdio i da je provizija isplaćena osobi imenom Eugen Laxa, ali da je bila riječ o mlađoj osobi, a ne 80-godišnjaku.

Sanaderova obrana ustvrdila je na početku novog suđenja da će, među ostalim, dokazati kako je provizija isplaćena osobi koja je predstavljala kao Eugen Laxa, "najvjerojatnije iz banke koja je koristeći to ime, a pod egidom provizije, uzela novac za sebe".

U slučaju Hypo Sanader je ranije pravomoćno osuđen za ratno profiterstvo zbog optužbi da je sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova primio proviziju od austrijske Hypo banke koja je Hrvatskoj ratnih godina dala kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. No, pravomoćnu presudu je 2014. ukinuo Ustavni sud i zatražio novo suđenje na zagrebačkom Županijskom sudu.

Ukinuta presuda Sanaderu bila je ujedno i prva presuda za ratno profiterstvo donesena nakon ustavne odluke o nezastarijevanju takvih kaznenih djela, no Ustavni ju je sud ipak ukinuo uz zaključak da Županijski i Vrhovni sud nisu utvrdili je li Sanaderu nastupila zastara kada je optužen te da su povrijedili pravilo primjene blažeg zakona.