Prije nego što je izgubio premijersku dužnost Khan je otvoreno objavio rat svojim protivnicima: 'Želim vas upozoriti: ako budem smijenjen, bit ću još opasniji za vas.' Sada pokušava ostvariti tu prijetnju potpirujući strah od krvavog građanskog sukoba ako se ne vrati na vlast u sljedećih nekoliko mjeseci. Bivša nacionalna kriketaška zvijezda preuzela koja je vlast 2018., a s dužnosti premijera smijenjen je nakon burne višesatne sjednice parlamenta početkom travnja. Do sada nijedan pakistanski premijer nije uspio izgurati petogodišnji premijerski mandat do kraja.

U posljednje vrijeme Khan je pokušao učvrstiti vlast populističkom strategijom polarizacije i podjela. Sada se oslanja na isti scenarij kako bi preokrenuo svoj poraz u parlamentu. Navodno namjerava izazvati paralizu državnih institucija kako bi vladu pod kontrolom koalicije, koju predvodi premijer Šebaz Šarif, prisilio na raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Nešto slično pokušao je bivši američki predsjednik Donald Trump maršem na Kapitol.

>>>Tko je Imran Khan

Šebaz Šarif je mlađi brat Navaza Šarifa, koji je bio pakistanski premijer u tri mandata. Upravo dinastička smjena vlasti jedna je od glavnih zamjerki Khana novoj koaliciji, za koju tvrdi da je sama sebi svrha. Nakon puštanja iz zatvora zbog liječenja, a služio je kaznu zbog korupcije, Navaz Šarif se zadnje dvije godine nalazi u Londonu, odakle, smatraju mnogi, sudjeluje u političkom životu Pakistana iz sjene.

Khan dobro koristi zasićenost naroda aktualnim političkim establišmentom. Na protuvladinim skupovima svoje pristaše hrani vatrenim domoljubljem te sebe predstavlja jamcem suverenosti zemlje, a sve ostale ne samo političkim protivnicima, već i 'izdajicama'. Kampanju naziva Maršem slobode, a u petak 20. svibnja trebao bi objaviti kada točno planira krenuti s dugim maršem na Islamabad. Za odlazak s vlasti Khan je okrivio i Washington i službeno je uložio prosvjed američkom veleposlanstvu zbog navodne zavjere za rušenje njegove vlade.

Pakistan nije glasao za osudu ruske intervencije u UN-u, nakon čega je Khan poručio Zapadu: 'Mi nismo vaši robovi.' Ubrzo je smijenjen, u čemu je vidio zavjeru iako mu se fotelja klimala već godinu dana. Tijekom mandata ojačao je veze s Kinom i Rusijom dok su odnosi s Washingtonom zahladili. Nova vlada premijera Šebaza Šarifa pokušava izgladiti stvari s Washingtonom, ali pitanje je koliki je njihov realni domet dok im Khan valja revoluciju na ulicama. On je pak takozvani narodni političar, onaj koji svoju karijeru gradi na cesti. Posljednjih mjesec dana privlači mnoštvo vatrenim govorima o 'zavjeri financiranoj iz inozemstva' kako bi se uklonila njegova vlada.

Narativ koji 'prodaje' sljedbenicima glasi da su ga svrgli pakistanski političari koji su slijedili naredbe Bidenove administracije da ga kazne zbog prkošenja njezinim navodnim diktatima. U tvrdnjama o američkoj zavjeri protiv njega oslanja se na nepovjerenje brojnih Pakistanaca prema Sjedinjenim Državama nastalo nakon terorističkih napada na Ameriku 11. rujna 2001. godine, ne bi li tako pridobio širu podršku naroda. Naime SAD je često kritizirao Pakistan da ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma iako su u godinama poslije terorističkih napada od 11. rujna u istim takvim napadima na tlu njihove zemlje ubijene tisuće Pakistanaca, a u borbama protiv Al Kaide i drugih terorističkih skupina poginulo je oko pet tisuća pakistanskih vojnika.

Khanovi sljedbenici opsesivno govore o prijetnjama kojima su izloženi, navodi Washington Post. Njihova predviđanja da će trenutni politički sukob dovesti do krvoprolića mogla bi postati samoispunjavajuće proročanstvo. Politička ubojstva u Pakistanu, nažalost, nisu rijetkost. Jedan čelnik PTI-a optužio je oporbu za planiranje Khanova ubojstva; drugi je tvrdio da je i on sam na meti. Prizivajući mogućnost građanskih nemira, Khanovi pristaše, između ostalog, učinkovito traže od vojske da intervenira u politici ili se suoči s posljedicama.

Sam Khan neizravno osporava vodstvo vojske. Prije nekoliko dana naglašeno je spomenuo ime bengalskog vojskovođe iz 18. stoljeća koji je surađivao s britanskim kolonijalnim snagama, što ga čini jednim od najpoznatijih izdajnika potkontinenta. Svi su razumjeli poruku: Khan je implicirao da su vođe vojske današnji izdajice jer ga odbijaju podržati protiv njegovih izmišljenih stranih spletkara. Vojska je odgovorila gotovo odmah, izdavši priopćenje u kojem se upozorava na njezino uvlačenje u 'politički diskurs u zemlji'. Pakistanski generali tri puta su bili izravno uključeni u rušenje civilnih vlada od 1947. godine i stjecanja neovisnosti Pakistana od Britanije.

Khan igra opasnu igru. Praktički je objavio rat parlamentu, pravosuđu i izbornom povjerenstvu; sada se suočava i s vojskom. Izravnim izazivanjem državnih institucija gura pakistansko društvo na rub. Jednom kada dva do tri milijuna njegovih sljedbenika stigne u Islamabad situacija bi mogla izmaći kontroli. Da situacija bude gora, Pakistanu prijeti nestašica hrane koju je izazvao rat u Ukrajini, a stanje je s lošeg došlo na gore nestašicom vode dok je gospodarstvo u slobodnom padu. Politička nestabilnost je rasprostranjena i vjerojatno će se nastaviti barem do sljedećih izbora, ali i nakon toga ako se nastave trenutni koalicijski trendovi.