Masovna ubojstva u Aurori, Columbiji, Tusconu, Virginia Techu i sada posljednje, u Coloradu, nanovo su potaknula pitanja zašto se to događa i može li ih netko objasniti. Očito objašnjenje, koje su prihvatili mnogi, jest da su počinitelji sišli s uma ili, medicinski gledano, da su prolazili kroz neku vrstu psihotičnog sloma. Nemojte tražiti jedinstvenu teoriju kad je u pitanju masovno ubojstvo. To ne postoji. Promatrajući sve masovne ubojice zajedno, dobijete beznadnu masu kontradikcija, piše Newsweek i donosi dosad najbolju studiju koju su po tom pitanju napravile tajne službe u periodu od 26 godina
Forenzički psihijatri nisu zbunjeni ovim tragedijama. Jedan jedinstveni obrazac ne postoji. Umjesto toga, stručnjaci ih razvrstavaju u skupine. Osim terorista, većina tih počinitelja spada u tri grupe: psihopate, umobolne i suicidalno depresivne. Seung-Hui Cho, ubojica s Virginia Techa, bio je umobolan, Dylan Klebold, ubojica s Columbine, depresivan i Eric Harris, psihopat. Ponekad postoje kombinacije ili rijetke iznimke, kao, primjerice, tumor na mozgu ili uzimanje droga.
Najbolju meta-studiju na tu temu napravile su tajne službe 2002. Njihovo izvješće obuhvaćalo je sve 'školske ubojice' unutar 26-godišnjeg razdoblja. U ovoj skupini svi počinitelji bili su muškarci, 81 posto njih je upozorilo nekoga da će to učiniti, a 98 posto ih je nedavno prije toga doživjelo značajan neuspjeh ili gubitak, piše Newsweek. Također, studija je otkrila da je njih 93 posto planiralo napad.
Psihopate je najlakše objasniti. Izgleda da se oni rađaju bez sposobnosti za empatiju, pokazuju kompletnu nebrigu za patnje drugih. Sadistički psihopat, što je rijetkost, hladnokrvno uživa u boli koju nanosi drugima. Tako ubijanje nije ništa značilo za Erica Harrisa na Columbini, koji je usporedio ljude s gljivama u Petrijevoj zdjelici. 'Samo priroda, kemija i matematika', napisao je Harris.
Psihotični ubojice najčešće boluju od shizofrenije i bolesti obilježene deluzijom, halucinacijom i gubitkom emocija, govora ili motivacije. Shizofrenija je genetski predodređena bolest, ali leži uspavana sve do tinejdžerskih godina ili ranih 20-ih, objašnjava Newsweek.
Seung-Hui Cho, ubojica s Virginia Techa, bolovao je od mentalne bolesti povezane s deluzijom; jednostavno nije imao dodira sa stvarnošću. Ali nije da se to nije moglo primijetiti. Itekako jest. A i sam Cho se bio prijavio na psihičku evaluaciju, piše Newsweek.
Dylan Klebold, ubojica s Columbine, bio je školski primjer osobe koja boluje od teške depresije. No upravo je taj treći tip ubojice najteže shvatiti.
'Tako tužno, napušteno i usamljeno se osjećam', povjerio je Klebold svom dnevniku.
'Nije fer, nije fer! Htio sam sreću! Nisam je dobio! Idemo sumirati moj život. Najjadnije postojanje u povijesti vremena', napisao je nadalje ubojica s Columbine.
Najosvetoljubljiviji depresivci najčešće krive svoju djevojku, šefa ili školske kolege. Nekima je cilj ubiti svoju metu. No eventualni masovni ubojica to vidi drugačije: za njega krivac nije jedan čovjek ili dvoje ljudi, već svi ljudi. Društvo je za njega brutalno, a cijeli svijet je zao. I zato svi trebaju platiti.
