"Aktivnost Etne tijekom 2021. rezultirala je nakupljanjem većih količina piroklastičnog materijala i slojeva lave na konusu jugoistočnog kratera, najmlađeg i najaktivnijeg od četiriju kratera na vrhu Etne, što je dovelo do znatne transformacije obrisa vulkana", stoji u priopćenju Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju (INGV).

Zahvaljujući analizi satelitskih snimaka, znanstvenici INGV-a su zaključili da je jugoistočni krater sada pretekao svojega "velikog brata" na sjeveroistoku, koji je zadnjih četrdesetak godina bio najviši vrh poznatog vulkana.

Podatak o nadmorskoj visini od 3357 metara, s pogreškom od plus ili minus tri metra, dobiven je zahvaljujući snimkama satelita Pléiades, snimljenima u srpnju u sklopu međunarodnog partnerstva "Geohazard Supersites and Natural Laboratories", što je omogućilo ažuriranje digitalnog modela Etne.

Od 1980. vrh vulkana nalazio se na sjeveroistočnom krateru, koji je nakon eruptivnih aktivnosti u rujnu 1980. i veljači 1981. dosegao maksimalnu visinu od 3350 metara. Etna je tada izgubila nekoliko metara zbog klizišta na rubovima kratera te se 2018. godine 'smanjila' na 3326 metara.

S površinom od 1250 km2, Etna je najviši aktivni vulkan u Europi, a česte erupcije traju zadnjih 500.000 godina.