Izvješće jedne od francuskih nevladinih organizacija o koncentraciji žive u konzerviranoj tuni, koja se prodaje na ključnim tržištima u Europi, odjeknulo je u cijelom svijetu. Nazvali su to 'zdravstvenim skandalom kolosalnih razmjera'. Pokrenulo je to ponovno raspravu o sigurnosti hrane u Europi, no hoće li potaknuti i promjenu europskog zakonodavstva?
Konzervirana tuna u Europi ima visoku koncentraciju žive te ona premašuje granicu za drugu ribu, pokazalo je izvješće francuske nevladine organizacije Bloom, objavljeno u listopadu.
Njihova analiza pokazala je da je u 57 posto od gotovo 150 uzoraka konzervi tune iz pet europskih zemalja – Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva – premašena granica dozvoljene žive od 0,3 mikrograma, koja vrijedi za drugu ribu, a u nekim uzorcima čak i četverostruko.
vezane vijesti
EU-ov paradoks: U tuni može više žive, u ostalim ribama ne može
Dozvoljena količina žive u tuni u Uniji od mikrograma (μg) po kilogramu tjelesne težine čak je više nego triput veća u odnosu na drugu ribu. Postavlja se pitanje kako je moguće da za tunu vrijede liberalnija pravila nego za ostale vrste ribe.
Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu (EP) Biljana Borzan, koja od rujna obnaša dužnost stalne izvjestiteljice eurosocijalista o sigurnosti hrane, rekla je da takva razlika izaziva zabrinutost jer su zdravstveni rizici jednaki bez obzira na ribu koju konzumiraju građani.
'Smatram da bi uvođenje strožih granica za živu u tuni u Hrvatskoj moglo imati pozitivan utjecaj na zdravlje građana, ali i povećati povjerenje potrošača u sigurnost hrane', kaže Borzan za tportal.
No dodaje da bi to moglo utjecati na cijene i dostupnost tune. Ali, kako kaže, sigurnost hrane ne smije biti tema rasprave.
'Zabrinjava i činjenica da je u nekim vrtićima u Walesu i Engleskoj nedavno zabranjena tuna iz konzerve zbog istraživanja koje je pokazalo da mogu sadržavati toksične razine žive. Posebno je važno zaštititi najosjetljivije skupine, poput djece i trudnica, jer su najizloženije štetnim učincima metil-žive, toksina koji se koncentrira u morskoj hrani', dodaje.
Za sve krivi tržišni lobiji?
A trgovina tom u Uniji vrlo popularnom ribom je, prema analizi glavne autorice Bloomova izvješća, biokemičarke Julie Guterman, i glavni razlog zbog kojeg za tunu vrijede različita pravila u odnosu na ostalu ribu.
Kopajući po dokumentima UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i EU-a objavljenih od 1960-ih, kada je postavljena granica od mikrograma po kilogramu tjelesne težine, zaključila je da pragove postavljaju javna tijela u dogovoru s lobijem vezanim za tunu.
'Postavili su maksimalnu razinu žive u tuni, koja bi im omogućila da prodaju sve svoje zalihe, ne vodeći računa o javnom zdravlju. Jer kad bi za tunu vrijedila granica koja doista predstavlja javnozdravstvenu zaštitu, onda bismo bili daleko ispod trenutno postavljenih granica', rekla je Guterman.
Glasnogovornik EU-a za zdravlje i sigurnost hrane Stefan de Keersmaecker rekao je pak za Euronews da su 2022. provedena ispitivanja 25 vrsta riba kako bi vidjeli koje je optimalno ograničenje u odnosu na zdravlje, ali i na tržište. No u ispitivanje nije bila uključena tuna.
'Morate pronaći ravnotežu između zaštite potrošača od unosa polutanata i očuvati opskrbni lanac te ribe, kako bi ona i dalje ostala dostupna na tržištu', kaže on, dodavši da tu nije riječ o podilaženju tržišnim lobijima, nego o dvama iznimno važnim prioritetima jer je za potrošače važna i zaštita od kontaminirajućih tvari, kao i to da i dalje mogu nastaviti imati dobrobiti od konzumacije određene ribe.
Borzan kaže da tvrdnje nevladinih organizacija da postojeći standardi odražavaju interese industrije, a ne stvarne potrebe javnog zdravlja, zahtijevaju ozbiljno razmatranje i mogu potaknuti Europsku komisiju na promišljanje o promjenama.
EK se oslanja na EFSA-u, a ona 12 godina nije ažurirala mišljenje
No da bi došlo do promjena u europskom zakonodavstvu na ovom polju, prvo je, kaže Borzan, potrebno potaknuti ozbiljnu raspravu u Europskom parlamentu.
'To ću svakako i učiniti. Bit će zanimljivo čuti i mišljenje nove Europske komisije o ovom problemu', kazala nam je Borzan.
Europska komisija se, naravno, ne može osloniti na istraživanja nevladinih organizacija, već na mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), odgovorne za procjenu rizika povezanih s određenim kontaminirajućim tvarima.
No iz EFSA-e kažu da od 2012. nisu primili nikakav zahtjev za ažuriranjem svog mišljenja o dozvoljenim razinama iz te godine, ali da ga uskoro očekuju.
