Povijest nas uči da su ograničenja cijena strateških proizvoda uvijek donosila više štete nego koristi, piše Željko Marušić na portalu Autoportal.hr, podsjećajući da je toj mjeri 1980-ih pribjegavala vlada bivšeg SFRJ-a, iz čega su proizašle nestašice, bujanje sive ekonomije, mito i korupcija.

Marušić poručuje da nove mjere, uz kratkoročne koristi - zaštitu standarda građana i sprječavanju domino-efekta povećanja cijene goriva na sve ostale cijene, a tu su i politički poeni za Vladu - kriju i zamke, kratkoročne i dugoročne. To su nestašice goriva, potom povećanje gužvi, smanjenje sigurnosti i pad profita od cestarina, te pad kvalitete goriva.

'Nestašice goriva izgledna su posljedica, na što nam već ukazuju slovenska iskustva. Mali i srednji distributeri već posluju praktički bez profita (priče kako su već mjesecima u minusu dio su pregovaračke taktike), no ako ove mjere potraju crpke bi se mogle početi zatvarati, a problemi se mogu očekivati i kod većih distributera.

Skuplje gorivo na autocestama, poznata je mjera iz razvijenijih zemalja EU-a (Njemačke, Francuske, Italije, Austrije…), ali ona krije dvije zamke. Prvo, ono što je dobro u njihovim uvjetima, ne mora biti dobro u našim, pogotovo što na nju nisu navikli naši najbrojniji turisti iz Češke, Slovačke i Poljske, koji uvelike dolaze s dizelskim automobilima, za razliku od Nijemaca, a dizelsko gorivo na autocestama će biti skuplje čak 11,4 posto (benzin za 4,2 posto). Područje Zagreb – Karlovac je baš u zoni očekivanog tankiranja goriva, što bi moglo izazvati povećanje ionako velikih prometnih gužvi u tom području. Drugo, to bi te turiste moglo (dodatno) motivirati da u Karlovcu siđu s autoceste A1 te prema srednjem i južnom Jadranu, krenu kraćom državnom cestom D1, radi uštede na gorivu (u količini i cijeni) te cestarini. To može izazvati dodatne velike gužve i smanjenje sigurnosti.

Kvaliteta goriva na našim crpkama je dobra, za razliku od situacije početkom 2000-ih kad domaće gorivo nije bilo usklađeno s europskim normama i novim turbodizelskim motorima s direktnim ubrizgavanjem. Ispunjavaju europske norme EN 228 i 590. No oni koji češće voze u inozemstvu potvrdit će vam da kad se tankira u Austriji i Njemačkoj, pa čak i Sloveniji, automobil s količinom goriva iz spremnika može prijeći pedesetak kilometara više, osjeća se da i ljepše radi i bolje vuče.

Službeno, kvaliteta goriva na domaćem tržištu jednaka je kao i u razvijenijim zemljama EU-a, jednako kao i kvaliteta brendiranih čokolada, konzervirane hrane, praška za pranje rublja… Službeno da, ali stvarno postoje razlike, što je poznato svima i o tome postoje čak i relevantna istraživanja. Usto, kad je u Hrvatskoj posljednji put napravljeno opsežno istraživanje kvalitete goriva? Pod pritiskom medija bilo je to 2014., a prije toga 2006. Kakva goriva točimo na našim crpkama, pogotovo izvan turističke sezone i kako će na kvalitetu naših goriva utjecati odluka Vlade o limitiranju cijena benzinskog i dizelskog goriva na našim crpkama?

Kvaliteta goriva, a to se tiče energetske vrijednosti, čistoće i aditiva važna je za performanse i potrošnju goriva, te pouzdanost, odnosno trajnost vitalnih dijelova i sklopova, u sustavima napajanja i izgaranja. To je posebice važno kod novih motora, benzinskih, dizelskih i hibridnih, koji su odreda opremljeni turbopunjačima, složenim sustavima visokotlačnog ubrizgavanja te pročišćavanja ispušnih plinova. Zbog toga se na našim tržištima nude i goriva premium kvalitete, Premium, Class, Q Max, Ecto…

Ako se limitiraju cijene, može se očekivati pad kvalitete. Benzinsko i dizelsko gorivo se proizvodi iz sve skupljih sirovina, u sve skupljem tehnološkom procesu (cijene energenata, posebnih sredstava i aditiva), pa proizvođači, ako im se stavi financijska omča oko vrata, mogu kvalitetu sniziti na donju razinu propisanih normi. Veći se rizici kriju kod malih distributera, koji će se boriti za golo preživljavanje. Posljedice točenja goriva neodgovarajuće kvalitete ne osjete se odmah (osim ako nije riječ o velikim poremećajima kvalitete, većem udjelu nečistoća i vode), a potom tko zna gdje će biti Čeh, Slovak…, kad ulije gorivo i hoće li nastali problem moći povezati s konkretnom pumpom. To nije dobro…', piše Marušić.

Kako je to bilo u Jugoslaviji i što bi aktualna Vlada, po mišljenju Željka Marušića, zapravo trebala učiniti, možete pročitati u tekstu na Autoportalu.