U priopćenju AFC-a ističe se da je Zephyr 8 poletio 15. lipnja i da je još uvijek raspoređen na visini od 21.336 metara iznad američke savezne države Arizone. AFC dodaje da je Zephyr 8 završio svoju prvu misiju izviđanja 'međunarodnog zračnog prostora i mora' te da je riječ o najdužem letu drona kojim se upravlja pomoću satelitske komunikacije.

Serija Zephyrovih dronova zapravo su prve stratosferske bespilotne letjelice razvijene za višemjesečni kontinuirani let na visinama koje se ne koriste za konvencionalni zračni promet. Prije četiri godine Zephyr 8 proveo je neprekidno 26 sati u zraku, a najnoviji testovi imaju cilj procijeniti izdržljivost i kapacitete pohrane solarne energije koja pokreće letjelicu.

Zephyr 8 smatra se teškašem među bespilotnim letjelicama zbog svojih performansi. Pored raspona krila od 24 metra, težina Zephyra 8 iznosi tek 75 kilograma, s time da na litij-sumpornu bateriju otpada 24 kilograma, a težina tereta koji može ponijeti iznosi oko pet kilograma. Glavna namjena letjelice su nadzor i prikupljanje obavještajnih podataka, sa širokim vizualnim pokrivanjem korisnog tereta na površini od otprilike 600 četvornih kilometara.

Letjelice Zephyr dizajnirala je 2003. britanska tvrtka QinetiQ. Pet godina kasnije tvrtka je američkoj vojsci demonstrirala mogućnosti Zephyra 6, a on je tada srušio službeni svjetski rekord za najduži let bez ljudske posade, no njegov 82-satni let na visini od 19.000 metara nije priznat jer prilikom postavljanja rekorda nisu bili prisutni dužnosnici Međunarodne zrakoplovne federacije (FAI). Iduća letjelica u seriji, Zephyr 7, još uvijek drži službeni rekord u izdržljivosti bespilotne letjelice na solarni pogon ostvarenim letom od 9. srpnja do 23. srpnja 2010. u trajanju od 336 sati, odnosno 14 dana, 22 minute i osam sekundi, i to na visini od 21.562 metra.

Sustav Zephyr prodan je kasnije tvrtki Airbus Defence and Space te je ona nastavila razvijati bespilotne letjelice koje lete na rubu Zemljine atmosfere i omogućuju višetjedni neprekidan obavještajni nadzor. Letjelice tijekom dana koriste svoje solarne stanice raširene preko krila za punjenje baterija za pogon dva propelera, a prikupljena energija koristi se za održavanje Zephyra na nebu tijekom noći. Letjelice su, inače, izrađene od karbonskih vlakana dok litij-sumporne stanice, koje isporučuje tvrtka Sion, imaju kapacitet baterije od tri kilovatsata. Za potrebe lansiranja potrebno je tri do pet članova zemaljske posade, a posljednja inačica Zephyr 8 razmatra se za korištenje kao zračna komunikacijska postaja. Michael Monteleone, direktor AFC-a, kazao je da je posljednjih godina došlo do značajnog napretka u razvoju platformi za velike visine kao što je Zephyr.

'Eksperimentiranje Zephyrom omogućuje nam nadogradnju i istraživanje vojne korisnosti stratosferskih operacija. Bespilotne platforme ultraduge izdržljivosti imaju potencijal pružiti značajne vojne sposobnosti i poboljšano povjerenje kao dio raznolike i višeslojne vojne strukture', rekao je Monteleone. Drugi Zephyrov let očekuje se sljedećih tjedana i odvijat će se iznad Tihog oceana te će se testirati komunikacijski sustav za prijenos naredbi.