Inicijativa za Marjan organizirala je okupljanje u subotu na platou Obojene svjetlosti i otpočela simboličko 'rušenje' zida koji je nadživio i Berlinski zid. Navedeni zid od bloketa na poziciji ispod Kašteleta dijeli javnu plažu od zabranjenog i nedostupnog akvatorija Vile Dalmacija.

Inicijativa zahtijeva da se tijekom idućih godinu dana uspostavi pješačka dužobalna šetnica između Ježinca i Kašjuna, tako da građani Splita mogu šetati južnom obalom Marjana onako kako šetaju sjevernom.

Vila Dalmacija, poznatija u javnosti kao Titova vila, sagrađena je 1914. kao Vila Šiler, nazvana po vlasniku Franji Šileru. Tridesetih godina 20. stoljeća bila je poznata i kao Pansion Split u kojemu je odsjedao kralj Aleksandar i ljetovala kraljica Marija s djecom. Uz tadašnju vilu Meštrović, koja je danas galerija tog znamenitog kipara, predstavlja zanimljiv primjer raskošne mediteranske vile, uronjene u krajolik. Dio kompleksa su i četiri manje obiteljske kuće Karlovac, Gattin, Trumbić i Nigojević. Izuzetno ugodan prostor i mala uvala sa stepenicama do mora vjerojatno su razlog zašto je Tito preferirao ovu vilu za odmor.

Kompleks je 1947. konfisciran uz odgovarajuću naknadu. Danas je to rezidencijalni kompleks u vlasništvu Grada Splita, a u zapadnom dijelu kompleksa nalazi se zgrada Instituta Medils. Nažalost, cijeli taj kompleks i nakon 21 godine demokracije još uvijek je 'zabranjeni grad' za Splićane. Ono što je problem jest zatvorenost obalne linije u dužini većoj od jednog kilometra, pa južna strana Marjana nije u funkciji šetnice.

Današnje okupljanje i simboličko rušenje zapravo je prvi korak prema promjeni neodrživog stanja. Obalni pojas je javni prostor i nitko nema pravo nezakonito raspolagati s njim, što je sada u biti slučaj. Inicijativu za Marjan su u toj nakani podržale brojne građanske udruge, Društvo arhitekata Splita, ali i sami građani Splita. Kako izgleda iznutra 'zabranjeni grad' - pogledajte u našoj galeriji.