Predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov rekao je na konferenciji za novinare da je Suzana Kujundžić Ostojić, aktualna predsjednica Bunjevačkog nacionalnog vijeća, koje zastupa zajednicu Bunjevaca ne-Hrvata u Srbiji, bila stipendistica te hrvatske stranke.

„Ona je sa svojom majkom 1992. došla u DSHV, a majka je bila članica stranke 1991., tražiti stipendiju kako bi se mogla školovati", kazao je Žigmanov. Po njegovim riječima, ona je kao članica mladeži DSHV-a zajedno s njim 1994. išla u Pulu na tečaj hrvatskog jezika "kako bi kao mlada studentica srpskog jezika i književnosti, kao ne materinjeg jezika u Novome Sadu, mogla bolje svladati i hrvatski jezik“. Dodao je da su zajednički počeli raditi za subotički dvotjednik na hrvatskom jeziku „Žig“, za koji je prve tekstove napisala na ijekavici.

Žigmanov je potom novinarima prikazao snimku s osnivačke skupštine Hrvatskog akademskog društva u Subotici koncem 90-tih, na kojoj je jedan od govornika u ime gradske samouprave bio Mirko Bajić, aktualni predsjednik Saveza bačkih Bunjevaca i dopredsjednik Bunjevačkog nacionalnog vijeća. On je tada bio dogradonačelnik Subotice koji je imenovan na tu dužnost, kako je rekao Žigmanov, po tripartitnom odnosu u vrhu gradske uprave koji je predviđao po jednom mjesto za predstavnika mađarske, srpske i hrvatske zajednice.

„Očuvanje nacionalnog i vjerskog identiteta, povijesne i kulturne baštine je prva, prioritetna i osnovna zadaća pripadnika bilo koje nacionalne zajednice, a tako svakako i pripadnika naše hrvatske nacionalne zajednice“, kazao je tada za govornicom gradske vijećnice Subotice Mirko Bajić. Po ocjeni Žigmanova, činjenice i podaci koji su vezani uz njihove životne i političke karijere, suprotni su od onoga za što se danas predstavljaju i zalažu.

Oštri napadi na vodstvo hrvatske manjine i MVEP

Čelnik stranke Bunjevaca ne-Hrvata, Saveza bačkih Bunjevaca (SBB), Mirko Bajić je, dan prije nego li je snimka s konca 90-ih prikazana javnosti, izjavio da on nije Hrvat. „Nikada se nisam izjasnio kao Hrvat. Ja se osjećam Bunjevcem i tako sam se izjasnio“, rekao je.

Napao je vodstvo hrvatske manjine, Tomislava Žigmanova i Hrvatsku zbog njihova protivljenja da se bunjevačka ikavica proglasi službenim jezikom u Subotici. „Reakcija hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji na prijedlog da se bunjevački uvede u službenu uporabu u Subotici je vrhunski oblik licemjerja i nepoštovanje ljudskih i manjinskih prava. Zapanjeni smo podrškom službenih institucija Republike Hrvatske takvim stavovima u kojim se otvoreno Bunjevci u Srbiji smatraju Hrvatima“, rekao je Bajić. Po njegovim riječima, „Bunjevci su autohtona nacionalna manjina u Republici Srbiji, imaju svoj nacionalni savjet, imaju svoju kulturu, tradiciju i svoj jezik“.

Tzv. bunjevačko pitanje na popisu otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije

Polemike o proglašenju bunjevačkog kao službenog jezika u Subotici počele su pokretanjem toga postupka u Skupštini grada 4. ožujka. Toj inicijativi oštro su se protivili DSHV, Hrvatsko nacionalno vijeće, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a Ministarstvo vanjskih poslova RH uputilo je Srbiji dvije prosvjedne note.

Oni su ukazali na to da je, osim što ne postoji ni zakonski temelj za uvođenje, bunjevačka ikavica dijalekt hrvatske zajednice na sjeveru Bačke, a ne standardizirani jezik i da se ne može izdvojiti iz korpusa hrvatskih govora. U Vojvodini, uglavnom na sjeveru Bačke, živi skupina od približno 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, već se deklariraju samo kao Bunjevci. Njih zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće, čiji su predstavnici bliski s vladajućom Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Ostala većina Bunjevaca, kojoj pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklariraju se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati Bunjevci. Takozvano bunjevačko pitanje, o podrijetlu i pripadnosti bačkih Bunjevaca, kao i njihovu govoru, godinama je visoko na popisu otvorenih pitanja Hrvatske i Srbije. Vodstvo hrvatske manjine u Srbiji dugo upozorava da pojedina državna tijela potiču umjetnu podjelu bunjevačkih Hrvata na Bunjevce i Hrvate, proglašavajući bunjevačku ikavicu jezikom Bunjevaca ne-Hrvata.