Rusija neprestano degradira energetsku infrastrukturu zemlje, a mete napada su elektrane, podstanice električne mreže i skladišta. U zemlji u kojoj temperature zimi redovito padaju ispod nule zahtjevi za električnu mrežu bit će znatni. Gradovi na prvoj liniji, poput Harkiva, snosit će najveći teret, a dvije elektrane koje ga opslužuju uništene su u ožujku.

Rusija je identificirala slabu točku u ukrajinskoj infrastrukturi. Energetska mreža jednostavno joj je prevelika da bi se pravilno obranila, osobito kada je protuzračna obrana relativno manjkava.

Stalno slabljenje sposobnosti Ukrajine da proizvede dovoljno energije stanovništvu i gospodarstvu prisililo ju je da se sve više oslanja na nuklearnu energiju. Strahovi od mogućeg nuklearnog kolapsa ostavili su nuklearne elektrane koje su još uvijek pod kontrolom Ukrajine relativno netaknutima.

Što će Ukrajinci ako ne bude struje?

Međutim Ukrajina ima velik dio svojih energetskih potreba koncentriran u toj jednoj košarici. Nuklearna energija trenutačno pokriva 70 posto njezinih energetskih potreba, što je jedna od najviših razina u svijetu, čak viša od francuskih 65 posto.

Vjerojatno nitko neće početi bombardirati nuklearne elektrane, ali trafostanice i razvodna postrojenja, koji su odgovorni za distribuciju energije u mrežu, ranjivi su i teško ih je popraviti ili zamijeniti.

Stalni nestanci električne energije tijekom ljeta postali su uobičajeni, ali kako jesen prelazi u zimu, ti će se nedostaci električne energije sve dublje osjećati, ne samo zbog izostanka kućnog grijanja, već i zbog borbe da se zadovolje potrebe rastuće obrambene industrije Ukrajine za energijom.

Ova industrija ključna je za održavanje opremljenosti ukrajinskih oružanih snaga unatoč polaganom opadanju potpore Sjedinjenih Država.

Nadolazeći američki izbori

Bez obzira na to tko pobijedi na izborima 5. studenog, američki sentiment prema Ukrajini, iako još uvijek podržavajući, postojano opada. Domaći fiskalni pritisci, umor od rata i preusmjeravanje vojnih resursa u Izrael prošle godine umanjili su izljeve dobre volje i potpore ponuđene Ukrajini nakon invazije.

Ako trenutna potpredsjednica i demokratska kandidatkinja Kamala Harris postane predsjednica, vjerojatno će se zalagati za održavanje te pomoći na sadašnjoj razini.

Međutim kombinacija potencijalnog Senata pod kontrolom republikanaca i sve većeg broja demokrata koji se usredotočuju na lokalna pitanja – te se pitaju koliko će dugo Washington biti spreman financirati strani rat – mogla bi okovati njezinu administraciju.

Ukrajina na mrtvoj točki

Pomoć će se vjerojatno nastaviti, ali na nižoj razini, upravo dok Ukrajina pokušava izići iz mrtve točke protiv Rusije, a ona je do sada vrlo učinkovito iskorištavala svoje saveznike.

Donald Trump, republikanski kandidat i bivši predsjednik, glasno je govorio o svojoj sposobnosti brzog rješavanja sukoba. Takva bi rezolucija vjerojatno uključivala dogovor koji bi zaustavio rat na sadašnjoj poziciji, s velikim dijelovima resursa bogatog istoka Ukrajine koji bi ostali pod ruskom okupacijom.

Smanjenje američke pomoći Ukrajini vjerojatno bi natjeralo Kijev da na kraju prihvati dogovor koji bi sukob zapravo zamrznuo, ali ne i riješio. Značajna stanka u ratu omogućila bi Rusiji da ponovno naoruža i popuni svoju vojsku, a zamrznuti sukob bio bi prepreka ulasku Ukrajine u NATO.

Iako bi to također dalo Ukrajini priliku da ojača svoje snage, ne bi predsjedniku Volodimiru Zelenskom pružilo sigurnosna jamstva potrebna da spriječi Rusiju da ponovno pokrene sukob u bliskoj budućnosti.

SAD, koji je poticao Europu da pojača i popuni svaki potencijalni manjak vojne pomoći, trenutno osigurava većinu rizičnog kapitala za novonastale europske obrambene tvrtke.

Potpora Europe, ali...

Europska unija, čije su mnoge članice također dio NATO-a, ponovno je obećala svoju potporu Ukrajini jer je ruska invazija preusmjerila njihove obrambene prioritete. Potencijalni manjak pomoći SAD-a je ogroman, a europska obrambena industrija tek počinje povećavati proizvodnju.

Mnogi se brinu da bi do trenutka u kojem se industrijski kapaciteti povećaju i potroše milijarde mirovni sporazum mogao biti potpisan, negirajući potrebu za golemim količinama vojne opreme.

Uz potencijalne ekonomske rizike, politički Europa ne govori jedinstveno. Mnoge članice EU-a pomaknule su se udesno, što bi moglo utjecati na podršku tog bloka Ukrajini.

Njemačka, drugi najveći donator nakon SAD-a, najavila je da planira prepoloviti vojnu pomoć koju daje Ukrajini do sljedeće godine, a mađarski predsjednik Viktor Orban javno je izjavio da se pobjeda ne može izvojevati na bojnom polju te da je potrebno započeti pregovore.

Članstvo u EU još je jedno ključno pitanje, jer ga Ukrajinci vide kao jedan od plodova eventualne pobjede nad Rusijom, a članice EU-a smatraju ga dijelom dogovorenog rješenja.

Iako je potpora Ukrajini ostala visoka, mnogi Europljani misle da bi joj vojna pomoć trebala nastaviti stizati kako bi joj se omogućilo borbu za bolje uvjete za budućim pregovaračkim stolom.

Većina Ukrajinaca, s druge strane, i dalje se nada potpunoj pobjedi i potpunom uklanjanju Rusije s njihova teritorija. Očekivanje odlučujuće ukrajinske pobjede na bojnom polju potiče ovo razmišljanje, ali to možda nije vjerojatno.

Razbijanje mrtve točke

Unatoč iznenadnom napadu Ukrajine preko granice na Kursk krajem srpnja, rat još uvijek predstavlja iscrpljivanje, 'mljevenje' ukrajinskih i ruskih snaga uz veliku cijenu.

Zapadne obavještajne službe procjenjuju da ruski gubici iznose oko 1200 mrtvih i ranjenih dnevno. Unatoč tome, napreduju u Donecku, približavajući se strateškom gradu Pokrovsku.

Na jugu je Rusija zauzela Vuhledar, a sada postoje izvještaji ukrajinske obavještajne službe o velikom gomilanju trupa na jugu, uz rastuću mogućnost obnove ruske ofenzive na ukrajinske položaje prema gradu Zaporižji. Uspješna ruska ofenziva na sjeveru, u kombinaciji sa zauzimanjem Donecka na istoku, imala bi dubok utjecaj na ovaj sukob.

Ukrajina pritisnuta s tri strane

Pritisnuta s tri strane, Ukrajina će se boriti zadržati svoje snage na istočnoj strani rijeke Dnjepar. S ranijim ukrajinskim riječnim napadom na jugu, koji je završio neuspjehom, prekograničnim napadima na Kursk, koji su zaustavljeni, i ruskim sporim napredovanjem prema sjeveroistočnom gradu Kupjansku, ukrajinske snage su konstantno stisnute.

Ukrajina je očajnički obnavljala svoje napore u regrutiranju, pokušavajući povećati broj vojnika koji su joj potrebni da zaustavi rusku plimu. Pronalaženje načina za pokretanje ofenzive koju Ukrajina planira u bliskoj budućnosti bit će ozbiljan izazov za predsjednika Zelenskog, unatoč golemoj potpori vojnoj pobjedi u zemlji.

Mrtva točka možda će se pomaknuti, ali možda će to učiniti Rusija.