Slavko Kukić kaže da ne vjeruje da će se bilo što specijalno promijeniti u odnosima između Hrvata i Bošnjaka nakon presude kojom su bivši čelnici Herceg-Bosne osuđeni na ukupno 111 godina zatvora za zločine koji su se dogodili unutar udruženog zločinačkog pothvata kojem je na čelu bio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

'Ovaj narod u posljednjih je 30 godina doživio toliko šokova i 'šokova' da se naviknuo na sve te moguće nove, bombastične situacije', smatra Kukić, dodajući da su ljudi u BiH, kojem god da se Bogu mole, zabavljeni samim sobom i temeljnim pitanjem kako preživjeti od prvoga do prvoga, i je li to u ovim uvjetima uopće moguće, ili valja spakirati kofere i otići. Kukić kaže i da presuda nekadašnjem glavnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću pokazuje da to ništa ne mijenja u odnosima jer priče traju između pet i deset dana. Tako će, vjeruje, biti i u slučaju hrvatske šestorke.

Priču će, kaže, određeno vrijeme podgrijavati politička klasa Bosne i Hercegovine, jedna na jedan, a druga na drugi način. Kukić smatra da bosanskohercegovački Hrvati imaju puno važnijih briga od presude za Herceg-Bosnu.

'Problem je što ovdje svi vode računa o vojskovođama iz prve polovice devedesetih, a nitko u ovoj zemlji neće pokazati imalo brige za 100 tisuća izgubljenih ljudskih života i za činjenicu da se još uvijek više od milijun Bosanaca i Hercegovaca koji su tijekom rata bili prisiljeni napustiti zemlju nije vratilo kućama. To je temeljno pitanje naše budućnosti iako izgleda kao da je svima to u drugom planu', poručuje Kukić.

No odnosi između Hrvata i Bošnjaka i prije presude bili su na niskoj razini. Brojni su problemi: od pitanja Mostara, majorizacije Hrvata, do problema tzv. dviju škola pod jednim krovom. Sociolog Kukić smatra da treba praviti distinkciju između odnosa Hrvata i Bošnjaka, običnog svijeta, i onih koji nastupaju u ime tobožnjeg nacionalnog interesa tih dvaju naroda.

Vjeruje da politička klasa umjetno stvara tenzije, a ne bavi se problemima važnim za život građana, poput borbe s nezaposlenošću i korupcijom. Ističe da tako sebi produljuju rok trajanja jer nemaju odgovor na stvarne probleme.

'Velikosrpski projekt SANU-a glavni krivac za rat'

Što se tiče mogućnosti tužbe BiH protiv Hrvatske nakon presude šestorki, Kukić smatra da je ta opcija nerealna jer ona podrazumijeva opći društveni (međuetnički) konsenzus koji u BiH nije moguć.

'Priča o tužbi u službi je talasanja za unutarnje političke potrebe', ističe Kukić i dodaje da se u odnosima između Hrvatske i BiH neće dogoditi ništa posebno.

Ističe da su navodi o udruženom zločinačkom pothvatu po sebi problematični, ne zbog njegova uvjerenja da Hrvatska ima potpuno čiste ruke u Bosni i Hercegovini, što ne misli, nego zbog činjenice da je samo tjedan dana prije izrečena presuda Ratku Mladiću, a prije toga Radovanu Karadžiću, u kojima je Srbija izišla nedirnuta, iako je svakome tko je imalo pratio situaciju u posljednjih 30 godina jasno da je velikosrpski projekt SANU-a, čiji je glavni operativac bio Slobodan Milošević, najveći krivac za rat.

'Sva druga zla koja su se nastavila samo su posljedica po principu ping-pong loptice, proizvod tog temeljnog političkog zla', kaže Kukić, napominjući da se iz toga može izvući zaključak o radu Haškog suda.

Ne može se, ističe Kukić, stavljati znak jednakosti između Hrvatske i Srbije u tom kontekstu. 'Smatram da je ta vrsta svijesti ipak dominantna u bosanskohercegovačkom javnom prostoru i kad su u pitanju Bošnjaci kao građani ove zemlje, iako se i ovdje pokušava talasati', zaključio je Kukić.

'Nedovršeni mir mogućnost za sukobe'

Hoće li doći do podizanja tenzija nakon presude u Haagu između Hrvata i Bošnjaka, pitali smo i politologa Anđelka Milardovića, koji kaže da je teško dati racionalan odgovor u trenutnoj situaciji, kada vlada visok emocionalni naboj. Kaže da je pitanje koliko će se taj naboj održavati i koliko će biti snažan.

No uvjeren je da će sigurno utjecati na odnose i raspoloženje među Hrvatima i Bošnjacima, kako unutar BiH, tako i između Hrvatske i BiH.

'Davno sam čitao knjigu koja se zove 'Nedovršeni mir' i sve je tako - nedovršeno, poludovršeno i zamrznuto. Takvim ishodom samo su odgođene neke stvari koje mogu eksplodirati na liniji konflikta, otvorena je mogućnost za buduće nekontrolirane sukobe. A ovakve presude pridonose tome', kaže Milardović.

Smatra da postoje centri kojima i ovdje i na razini međunarodne zajednice odgovara nestabilnost, tj. nekome tko upravlja konfliktom. Milardović podsjeća na to da je Balkan mjesto na kojem su se u povijesti uvijek sukobljavali interesi civilizacija. 'Neću govoriti o sukobu civilizacija na tragu Samuela Huntingtona, ali konfliktne linije oko različitih problema na globalnoj razini križale su se na prostoru Balkana. I te konfliktne linije neće nestati jer neće nestati države', uvjeren je Milardović.

Konfliktne linije, ističe, i dalje će biti prisutne na Balkanu, posebno u BiH, jer se tamo susreću tri modela globalizacije: euroatlantski, neoosmanski i euroazijski.

Na kraju podsjeća na razmišljanja odvjetnika Veljka Miljevića, koji smatra da Hrvatska neće imati izravne posljedice ove presude, a sve ostalo su, poručuje Milardović, globalne igre kojima mi kao država nismo dorasli.