Slikovnica i igra dio su humanitarnog projekta 'Zmaj Anđelko pomaže djeci', čiji je cilj osmišljavanje i distribucija slikovnica i društvenih igara za djecu u bolnicama i domovima diljem Hrvatske.

Tako će i igra, njenih 700 komada, koja je u Anđelkov dom stigla taman kad i ekipa tportala, završiti u pravim rukama.

Sve do prije pet godina Goran, danas četrdesetogodišnjak, bio je običan, obiteljski čovjek iz Velike Mlake pokraj Zagreba. Radio je kao mikser slike na HRT-u, u slobodno vrijeme bavio se fotografijom, uživao u trenucima s obitelji, a onda je jednog dana primijetio da mu slabi lijeva noga.

Nekoliko mjeseci kasnije isto se dogodilo s jednom, pa s drugom rukom, a onda i s desnom nogom. Doktori su zaključili – mlohava tetraplegija.

Kad je radio slikovnicu, prije dvije godine bio je na štakama. Danas je u kolicima. Prije dvije godine šalio se da piše s tri i pol prsta. Danas, kada mu je dostavljač isporučio igre, trebao je potpisati dostavnicu. Nije mogao.

'Riječ je o rijetkoj genetskoj bolesti za koju se ne zna od čega dolazi i jedino što je sigurno to je da nema lijeka. Djeluje podmuklo i uzima te malo-pomalo. Pokušavam alternativnim metodama zaustaviti progres, ali teško to ide. Sada sam kao beba u kolicima', kaže nam Goran dok sjedimo u njegovu domu okruženi gomilom igračaka.

Slikovnice, autići, plišanci - sve što klinci vole. Unatoč bolesti, on je, poput zmaja Anđelka, nasmijan. Prihvatio je situaciju takvu kakva jest i gura dalje. Želja mu je da Anđelko usreći do Uskrsa one koji nemaju, koji su napušteni ili poput njega bolesni.

'Napravljeno je tisuću komada i sedamsto komada ćemo podijeliti, a ostatak ćemo ostaviti za prodaju kako bismo mogli dijelom financirati sljedeću slikovnicu', pojašnjava Goran i navodi pomalo bizaran problem s kojim je suočen.

Dostava skuplja od igre

Naime, trošak dostave igre je tri puta veći od njezine izrade. A izradu je potpomoglo nekoliko tvrtki, jer nije mogao sam to financirati, ali prije svih njih portal Njuškalo.

'Oni su uz mene od prvog dana i moram im zahvaliti. Sada sam se našao u pomalo neobičnoj situaciji oko dostave paketa jer ispada da je ona puno skuplja od same igre. Ali nadam se da ćemo i to nekako uspjeti riješiti', naglašava.

Stoga ako ovo čita netko tko ima kurirsku službu ili je voljan ideju financijski ili bilo kako drugačije pogurati, sve potrebne kontakt podatke može pronaći na stranici Zmaj Anđelko pomaže djeci.

Dok otvaramo igru tek pristiglu ispod čekića, Goranu oči sjaje, veseli se poput malog djeteta, gleda je li sve napravljeno kako treba i jesu li boje onakve kakve trebaju biti.

Rubovi nisu zaobljeni onako kako je zamislio, ali osim toga nema primjedbi. Zmaj Anđelko spreman je za igru. Pitamo ga zašto retro društvena igra kada su klinci danas na računalima, mobitelima i ostalim čudima digitalne tehnologije.

'Poanta da se ljudi odmaknu od ekrana. Igra potiče zbližavanje ukućana, rodbine i prijatelja i smanjuje hipnotičko djelovanje ekrana', smijući se pojašnjava i dodaje kako je i sam u različitim životnim dobima bio 'zakačen' na igrice od Čovječe, ne ljuti se, preko Monopolyja, do Rizika.

A Zmaj Anđelko je, da ga pobliže doživite, igra namijenjena djeci od četiri godine i kombinacija je Čovječe, ne ljuti se i Monopolyja, ali s nešto drugačijim pravilima koja je osmislio sam autor.

Osim slikovnice i igre, Anđelko ima pjesmu na Youtubeu, koja može poslužiti kao kulisa za igru. Danas su djeca previše pred ekranom, a u njegovoj igri pak postoji interakcija te potreba za komuniciranjem. Osim toga, na Uskrsni ponedjeljak Zmaj Anđelko bit će gostujući projekt na Zekanju u Zoološkom vrtu u Maksimiru u Zagrebu.

'Od 11 do 17 sati organiziramo natjecanje u igranju Zmaja Anđelka. Pobjednik će osvojiti igru, a utješne nagrade bit će slikovnice. Ako netko poželi igru, moći će je kupiti na licu mjesta', napominje.

'Još da s najmlađim sinom mogu u šetnju...'

Prije nego što je igra napravljena prošla je testiranje kod njega doma. Iako su dva starija sina Adam (13) i Lav (15) odavno prerasli takve igre, najmlađi Maks (5) bio je zadovoljan. A upravo djeca i supruga Tina najveća su mu potpora u svemu.

'Bez njih ne bih mogao ništa. Oni su mi i inspiracija za sve. Bio bih najsretniji da s najmlađim sinom mogu u šetnju, da ga mogu dignuti, ali moramo drukčije', priznaje Goran i dodaje da kada je pisao 'Kornjačicu Ritu', jednu od pet njegovih slikovnica, direktna inspiracija bio mu je Maks.

Iako ga bolest lomi, Goran nije klonuo duhom. Slikovnice i igre dio su njegove terapije. Nakon što igra stigne u ruke onih kojima treba sprema novu slikovnicu kako bi razveselio neke nove klince. Jer dječji osmijeh - nema cijenu.