Olivere, ne pjevaj više 'ća će mi Copacabana, Acapulco i Madrid...', jer je Acapulco danas sjedište narkomafije, meksički Irak, jedan od najkrvavijih gradova na svijetu. U kojoj zemlji divljaju najsiromašniji mafijaši na svijetu, a ubijaju najviše ljudi na svijetu, tko je holivudski vražićak, zašto dobitnici alternativne Nobelove nagrade za mir nisu bili na njezinoj dodjeli, ovo su samo neki o zanimljivih svjetskih događaja tijekom proteklih sedam dana
Sjećanje na Castrovu Kubu
Havanu sam posjetila prije mnogo, mnogo godina. Bilo je to u doba velikih revolucionarnih 'uspjeha' diktatora Fidela Castra, u vrijeme kada je još držao maratonske govore. Žene u redovima ispred rijetkih trgovina čekale su na mjesečno sljedovanje jaja. Svaka druga trgovina i lokal u gradu bili su zakovani daskama. Ulicama su stenjali oldtajmeri zakrpanih karoserija. Luka je bila nestvarno prazna, jer Kubanci nisu smjeli posjedovati brodice zbog opasnosti bijega s otoka.
Voda u bazenu najluksuznijeg hotela Havana Libre bila je boje bijele kave. Hrana je bila elegantno serviranih pedeset nijansi krumpira.U hotel su mogli samo stranci, mahom Rusi, a u njega se ulazilo samo uz predočenje hotelske tarjete, propusnice koju ste morali pokazati i čuvarima svakoga hotelskog kata. Domaći gosti – mladenci na svadbenom putovanju – odsjedali su u preuređenim kabinama za presvlačenje ispred bazena, bez prozora. On bi dolazio s golemim trofejnim tranzistorom, očito glavnim svadbenim poklonom, ona u skromnoj bijeloj vjenčanici.
Na zamjenu razbijenog prozorskog stakla čekalo se do pola godine. Plesačice čuvenog kluba Tropicana, u kojem je nekada pjevao Frank Sinatra, nastupale su u zakrpanim čarapama. Prvim Kubancima izbjeglim u SAD kojima je bio dozvoljen posjet rodbini, poklone su oduzimali na carini (hit su bili kalkulatori i tranzistori) te su rođake mogli obradovati samo robom kupljenom u aerodromskom duty free shopu po mnogostruko višim cijenama, uglavnom uvoz iz SSSR-a i domaći suveniri.
Takve Havane i takve Kube više nema. Drukčija Havana i Kuba dogodila se prije prošlotjedne smrti oca revolucije. Fidela Castra pokapaju devet dana.
Nekoć omiljeno ljetovalište, a danas meksički Irak
I meksički Acapulco promijenio se u posljednjih tridesetak godina. Od vremena kada je Oliver Dragojević pjevao 'ća će mi Copacabana, Acapulco i Madrid...', Split više nije zgodno uspoređivati s mondenim ljetovalištem u meksičkoj saveznoj državi Guerrero, pretvorenim u krvavo središte narkomafije, toliko krvavo da Acapulco zovu meksičkim Irakom. Država Guerrero proizvodi 60 posto meksičkog opijuma namijenjenog američkom tržištu, a da u Acapulcu i ostatku Guerrere bez predaha bjesni brutalni rat među narkobandama, najbolje dokazuje prošlotjedno otkriće 32 leša i devet glava žrtava krvavih obračuna skrivenih u hladnjacima za meso u gradiću Zitlali. Stanovnici obližnjeg gradića Tixtla istodobno su otkrili devet dekapitiranih leševa u raspadanju te policija istražuje pripadaju li njima smrznute glave.
Ove su godine do konca listopada u nekadašnjem turističkom carstvu ubijene 1.832 osobe, a Meksiko broji 20.000 nestalih građana. Gospodarstvo i država usko su povezani s organiziranim kriminalom. Dio vlasti komotno dila drogu, a godišnje iz SAD-a dopliva 30 milijardi dolara od trgovine narkoticima - desetina meksičkog godišnjeg proračuna. Situacija je svakim danom sve gora zbog sve veće potražnje heroina iz susjedne Amerike i raspadanja velikih kartela u manje bande koje se međusobno istrebljuju. Život narkobandi, policije i naoružanih grupa civila koji uzimaju stvar u svoje ruke građanima Guerrera postaje nepodnošljiv, dramatično upozorava guverner Héctor Astudillo, ali ni on ni ostatak Meksika bez legaliziranja droge ne vide kraj nasilju koje se pretvara u pravi građanski rat.
Znate li u kojoj zemlji operiraju najsiromašniji mafijaši na svijetu, a ubijaju najviše žrtava u svijetu?
U El Salvadoru. U suradnji s digitalnim novinama El Faro iz El Salvadora, The New York Times objavio je zajedničko istraživanje mafijaške scene u zemlji u kojoj na svakih 100.000 stanovnika dolazi 103 ubojstva, najviše u svijetu izvan ratnih zona. Sa 6,3 milijuna duša El Salvador je premrežen sa 60.000 sitnih mafioza koji kontroliraju 247 od 262 općine i ucjenjuju 70 posto biznisa, što zemlju godišnje stoji četiri milijarde dolara.
Riječ je o malim ali brojnim bandama, najvećim dijelom vrlo mladim, pa i maloljetnim momcima, no vrlo dobro organiziranima. Oni se ne bave trgovinom droge, ljudi i oružja niti se mogu uspoređivati s međunarodnim kriminalnim organizacijama poput meksičkog Zetasa i japanske Yakuze, nego reketare sve i svakoga koga dohvate uz jednostavnu politiku: novac na sunce ili metak u glavu. I pritom se ne šale, makar bila riječ o 21 dolaru neplaćenog reketa. Zbog tolike svote jedan je autoprijevoznik skraćen za glavu, a autoprijevoznici su inače najlakša meta. U El Salvadoru je tako opasnije biti vozač javnog prijevoza nego se boriti protiv bandi, jer je od 2012. do 2015. ubijeno 692 vozača autobusa, desetine putnika kao opomena vlasniku zbog neplaćenog reketa i 93 policajca. Od 2004. u najvećem transportnom poduzeću vlasnika Cataline Mirande ubijeno je 26 šofera.
Glavna banda zvana MG-13 godišnje iznudi 31,2 milijuna dolara, što nije malo, ali kada se novac razdijeli na 40.000 članova, svaki mjesečno zaradi jedva 65 dolara, manje od minimalne plaće poljoprivrednog radnika. Većina njih, pa i 38-godišnji boss bande MG-13 zvani holivudski vražićak uvezeni su iz SAD-a. Sedamdesetih i osamdesetih prošloga stoljeća mnogi su stanovnici El Salvadora izbjegli u SAD pred građanskim ratom, a SAD ih je devedesetih u akciji čišćenja kriminalnih bandi po kratkom postupku poslale otkud su došli. A što s članovima bandi kojima je dosta svega i žele izaći iz biznisa? Budući da država nema nikakvih programa spašavanja, mogu samo u zatvor ili na groblje, zaključuje The New York Times.
Alternativnog Nobela nema tko preuzeti…
Na ovogodišnju svečanu dodjelu alternativne Nobelove nagrade za mir 25. studenoga u štokholmskom muzeju Vasa, neki laureati nisu mogli doći. Nagradu je dobila ruska matematičarka i borac za ljudska prava Svetlana Ganuškina te sirijske Bijele kacige (Sirijska civilna obrana), nevladina organizacija s 3.000 dobrovoljaca koji u sirijskom ratnom ludilu spašavaju civile. Nagrađena je i Egipćanka Mozn Hassan, osnivačica 'Nazra za feminističke studije', organizacije za borbu protiv diskriminacije i zlostavljanja žena te turski nezavisni dnevnik Cumhuriyet.
No Mozn Hassan nije došla jer joj je uskraćena putovnica, a nije došao ni glavni urednik Cumhuriyeta Murat Sabuncu, jer je u zatvoru sa svojih deset novinara. Ništa nova, jer je prema izvješću Turskog novinarskog društva, Erdoganova vlast zabranila 150 novina, radiopostaja i TV stanica. Da se njegova policija ne šali, pokazala je i prošloga tjedna uhićenjem WDR-ove novinarke Hatice Kamer zbog sumnje da podupire Kurdistansku radničku stranku (PKK).
Mianmar postaje mjesto strašnih ratnih zločina, a dobitnica Nobela za mir šuti
Ali ni u zemlji burmanske dobitnice pravog Nobela za mir Aung San Suu Kyi nije nimalo mirno. Sve su glasnije glasine da vojska dalekog Mianmara (novi naziv Burme) provodi etničko čišćenje muslimanske manjine Rohingya u zapadnom dijelu zemlje Arakan, pravdajući to nastojanjem da se riješe muslimanskih ekstremista. BBC tako citira predstavnika UNHCR-a Johna McKissicka koji kaže da su mianmarske trupe 'ubijale muškarce, klale djecu, silovale žene, palile i pljačkale kuće te tjerale ljude da preko rijeke bježe u susjedni Bangladeš. Rohingyaima Mianmar uskraćuje državljanstvo smatrajući ih imigrantima iz Bangladeša, a Bangladeš ih ne prihvaća kao svoje. I dok Erdogan prijeti Europi da će je zasuti izbjeglicama, neke druge izbjeglice na Dalekom istoku završavaju u nekoliko izbjegličkih logora, bezimeni, bez domovine, zdravstvene zaštite, prava na obrazovanje. Nobelovka Aung San Suu Kyi za sada ne komentira najnovije nemire. Dok zagovornici ljudskih prava osuđuju njezinu šutnju, politički analitičari tvrde da - unatoč tome što je njezina stranka pobijedila na izborima okončavši dugogodišnju vojnu vladavinu - još se ne zna tko vlada zemljom budući da vojska i dalje kontrolira ključna mjesta u vladi.
P. S. Nešto veselije stiže iz Kine. Dečki iz Pekinga prošlog su tjedna najavili početak gradnje 1.100 kilometara superbrze željeznice vrijedne 33,9 milijardi eura. Njome povezuju prijestolnicu s obližnjom lukom Tianjin i provincijom Hebei i na 212.000 četvornih kilometara zaokružuju Jing-Jin-Ji, najveći grad na svijetu sa 130 milijuna stanovnika. Zericu veći od 130 Zagreba.
