Pisanje o zdravoj prehrani postalo je jedna od najšire rasprostranjenih 'epidemija', od nadobudnih influensera s često sponzoriranim preporukama do ozbiljnih znanstvenih rasprava. A baš mediteranska prehrana jedna je od najzastupljenijih tema, zbog svoje davne reputacije da pomaže zdravlju i potiče dugovječnost.
Zbog takve reputacije, u mnogo prilika potvrđene i znanošću, mediteranska prehrana je proširila svoj utjecaj daleko od mora po kojem je dobila ime. Uostalom, uključena je i na UNESCO-ov popis svjetske nematerijalne baštine. Ako netko nije znao, u taj upis uključena je i Hrvatska prehranom koja dominira na našoj obali, zajedno s Ciprom, Španjolskom, Grčkom, Italijom, Marokom i Portugalom.
Studije doista pokazuju da ljudi koji konzumiraju hranu karakterističnu za Mediteran - voće i povrće, ribu, te manje crvenog mesa i mliječnih proizvoda - imaju manje zdravstvenih problema na razne načine, poput nižih razina srčanih bolesti, raznih oblika raka, dijabetesa, demencije, sve do niže smrtnosti. No, zašto je to tako?
vezane vijesti
Dosad je bilo relativno nejasno zašto baš ovaj način prehrane može produžiti život na staničnoj razini. Sada bi se štošta moglo razjasniti nakon što je skupina istraživača s američkog sveučilišta Stanford prvi put otkrila učinke mediteranske prehrane na ljudske stanice, i objavila svoja saznanja u časopisu Nature.
U prvom redu se to odnosi na ulogu masnoća, za koje se obično smatra da su štetne po zdravlje. No, neke od njih, poput lipida, mogu biti itekako korisne, a mediteranska dijeta puna je upravo takvih korisnih masnoća koje se mogu naći u orašastim plodovima, ribi i maslinovom ulju.
Studija o kojoj ovdje govorimo posebno je usmjerila pažnju baš na oleinsku kiselinu, onu iz maslinovog ulja. Autori su zaključili da ona štiti staničnu opnu od oštećenja, i povećava broj dviju ključnih staničnih komponenti zvanih organele. Istražujući učinak na glistama hranjenim oleinskom kiselinom otkrili su da oni žive oko 35 posto duže od onih hranjenih drugim tvarima. Dapače, jedna organela pomogla je istraživačima u predviđanju sa zapanjujućom točnošću koliko će svaka glista uspjeti preživjeti.
Sve ovo donosi važan uvid u vezu prehrane i dugovječnosti, smatraju autori. Primjerice, to bi moglo unaprijediti prehrambene savjete, ali na koncu i potaknuti borbu protiv starenja oleinskom kiselinom. No, kao i obično, još uvijek je to 'na dugom štapu' i iziskivat će nova istraživanja, posebno na koji način se saznanja sa Stanforda mogu primijeniti na ljude.
