Branka Horvat, znanstvenica s Međunarodnog Centra za infektivna istraživanja u Lyonu otkrila je kako rade na spreju koji će onemogućiti ulazak virusa u tijelo
Dr. Branka Horvat na ovom centru ravnateljica je odjela Imunobiologija virusnih infekcija. Za Večernji list otkrila je kako u Međunarodnom Centru za infektivna istraživanja u Lyonu rade na spreju koji bi ljudima omogućio cjelodnevni zaštitu od virusa.
‘Ono na čemu mi radimo u laboratoriju jest da pokušavamo spriječiti ulazak virusa peptidima. Dakle, ne cijepljenjem, nego privremenom prevencijom infekcije respiratornog trakta. Ideja je da čovjek ujutro, već nakon pranja zubi, uzme peptide koristeći sprej te da ostaje zaštićen od infekcije cijeli dan. To je antivirusna prevencija, što sada pokušavamo razviti kao pristup. Ako se to pokaže efikasnim, neće nam trebati ni maske ni društveno distanciranje. Antivirusne peptide planiramo ispitati i kao tretman kod postojeće infekcije. Preventivni pristup peptidima prilično smo dobro razvili za virus ospica, ali i za virus nipah, jedan novi virus koji se pojavio prije 20-ak godina, također od šišmiša, a koji je daleko opasniji od SARS-a jer nakon infekcije čovjeka izaziva smrtnost u omjeru i do 90 posto. Zadnja je epidemija bila u Kerali u Indiji gdje je onda izazvala veliku paniku u tom dijelu svijeta. Međutim, u tim istraživanjima nas je prekinula sadašnja pandemija pa nismo još usavršili taj tretman. Logično je bilo da na sličan način pokušamo tretirati i SARS-CoV-2 kada se pojavio’, objašnjava.
Komentirala je I teorije da je Covid-19 nastao u laboratoriju. Kaže da jest, no iz najvećeg laboratorija – prirode.
‘Ljudi zaboravljaju jednu notornu činjenicu, a to je da je najveći i najmoćniji laboratorij koji postoji na svijetu – priroda. A virusi u prirodi cirkuliraju pa dolaze u doticaj s čovjekom, nalaze se u šišmišima, izlaze iz njih i inficiraju druge životinje pa se prenose na čovjeka. Trenutačno postoje te teorije zavjere u kojima se stalno pokušava naći krivac u nekoj osobi ili laboratoriju. No, puno je veća mogućnost da virus izađe iz šišmiša, kojih ima na tisuće i koji prelete i 20.000 km godišnje, stalno su u kontaktu s drugim živim bićima. Vjerojatnije je da se u jednom trenutku dogodi taj transfer na čovjeka, nego da virus izađe iz strogo kontroliranog laboratorija. Tako da su te teorije zavjere vrlo zanimljive za širu populaciju, no nemaju nikakvu znanstvenu osnovu’, kaže Horvat.