Zemlja je u posljednje vrijeme bila izuzetno topla, a svaki mjesec od lipnja 2023. do rujna obarao je rekorde. Temperature su bile znatno više nego što su predviđali klimatolozi, a one prosječne u proteklih dvanaest mjeseci premašile su ciljeve Pariškog klimatskog sporazuma: zadržati globalno zagrijavanje ispod 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijske razine
Nažalost, ljudski faktor u velikoj je mjeri odgovoran za dugoročno povećanje temperature, kao i za porast razine mora, povećanje ekstremnih oborina i druge posljedice ubrzanih klimatskih promjena, navode u gostujućem komentaru za New York Times klimatski znanstvenik iz New Yorka Gavin Schmidt i voditelj klimatskih istraživanja u tvrtki Stripe te istraživač na Berkeley Earthu Zeke Hausfather.
Prema njima, čini se da je neuobičajen skok globalnih temperatura, koji je započeo sredinom 2023., viši nego što su modeli predviđali (iako uglavnom ostaju unutar očekivanog raspona).
'Iako postoji niz djelomičnih objašnjenja — novi standardi goriva s niskim udjelom sumpora za pomorski promet, neobična vulkanska erupcija iz 2022., smanjenje kineskih emisija aerosola i moguće neobično ponašanje El Niña — i dalje smo daleko od objašnjenja toga, čak i više od godinu dana nakon što smo uočili anomalije. I to izaziva nelagodu', piše ovaj dvojac.
vezane vijesti
Zašto znanstvenicima treba toliko vremena da razjasne ova pitanja?
'Pokazalo se da nemamo uspostavljene sustave za istraživanje značenja kratkoročnih klimatskih pojava u stvarnom vremenu. A takvi su sustavi nužno potrebni. Sada je trenutak da vladine znanstvene agencije češće pružaju pravodobna ažuriranja kao odgovor na brze klimatske promjene.
Vremenske prognoze redovito se generiraju za kišu ili sunce. Znanstvenici koji provode atribucijske analize ekstremnih vremenskih prilika gotovo u stvarnom vremenu također mogu brzo reagirati kako bi otkrili utjecaj globalnog zatopljenja na svaki novi događaj', dodaju.
No istraživanje klimatskih znanosti i dalje se odvija u približno sedmogodišnjim ciklusima kako bi se proizvela izvješća koja sažimaju razvoj dugoročnih klimatskih promjena. Podaci korišteni u posljednjoj rundi simulacija klimatskih modela temelje se na opažanjima do 2014. pa ne odražavaju novije promjene poput novijih kontrola onečišćenja, vulkanskih erupcija ili čak učinaka pandemije COVID-19.
Slično tome, prognoze se temelje na scenarijima koji su bili uobičajeni početkom 2000-ih, a od tada se mnogo toga promijenilo. Kao rezultat svega toga, stvorio se jaz između onoga što javnost i donositelji politika žele i onoga što je dostupno.
'Da bismo to popravili, trebamo razviti bolji način za ažuriranje klimatskih modela u skladu s novim opažanjima. To uključuje sveobuhvatnije i brže prikupljanje podataka sa satelita, mjerenja na terenu i ekonomskih statistika, a analitičari ih mogu pretvoriti u klimatske i vremenske modele', pišu Schmidt i Hausfather.
'Ovaj proces treba biti usklađen s obvezom otprilike 30 laboratorija diljem svijeta, koji održavaju modele klimatskog sustava Zemlje, kako bi se simulacije ažurirale svake godine prema najnovijim podacima.
Trenutačno, za generiranje nekih informacija koje ulaze u klimatske modele potrebno je više godina. Naprimjer, dok su podaci o razinama stakleničkih plinova i Sunčevoj energiji dostupni unutar nekoliko tjedana od promatranja, emisije industrijskih i poljoprivrednih zagađivača zraka moraju se procijeniti iz ekonomskih podataka, a prikupljanje i obrada tih podataka mogu godinama trajati', dodaje se u komentaru,
Znanstvenici bi trebali moći brže dati 'dovoljno dobre' procjene tih podataka korištenjem razumnih pretpostavki. Baš kao što ekonomski analitičari često ažuriraju statistiku nakon prvotne objave, kao što su tromjesečna izvješća o zaposlenosti, znanstvenici bi mogli pružiti podatke o industrijskim emisijama zagađivača, Sunčevoj aktivnosti, utjecajima vulkana i razinama stakleničkih plinova na dva ili više kolosijeka — koristeći brzo dostupne podatke te revidiranu procjenu kad stignu dodatni podaci.
'Vjerujemo da je cilj analize podataka u roku od šest mjeseci ostvariv ako laboratoriji za prikupljanje podataka i klimatsko modeliranje tome daju prioritet. To bi zahtijevalo mali pomak u djelovanju američkih agencija poput Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) i Ministarstva energetike, kao i međunarodnih agencija poput Copernicusa, europskog pružatelja klimatskih usluga, prema održivom financiranju umjesto jednokratnih potpora za istraživanje.
Druge grupe, poput meteoroloških prognostičara, također bi mogle iskoristiti ovaj novi tok podataka. Kada izrađuju sezonske ili dugoročne prognoze, također rade s podacima koji nisu najnoviji, pa bi mogli poboljšati prognoze korištenjem ažuriranih informacija', dodaje se.
Javnost treba dobiti detaljnije uvide u trenutne klimatske promjene
'Javnost bi također imala koristi od detaljnijih uvida u trenutne klimatske promjene. Upravitelji vodnih resursa i urbanisti mogli bi s većom sigurnošću koristiti najnovije scenarije i projekcije, što bi im pomoglo da bolje planiraju buduće promjene. Kad bi klimatske projekcije bile preciznije prilagođene nedavnim promjenama, mogli bismo suziti vjerojatni raspon budućih utjecaja.
Dio nelagode koju ljudi osjećaju zbog klimatskih promjena proizlazi iz osjećaja da su te promjene izvan naše kontrole — da se klima mijenja brže nego što se mi možemo prilagoditi. Međutim mnogi od najstrašnijih rizika nisu u najvjerojatnijim scenarijima, već u najgorim mogućim ishodima, primjerice urušavanje ledenog pokrivača Zapadnog Antarktika ili sušenje Amazone i drugih potencijalnih točaka preokreta.
Ipak, mnogo je toga što ne znamo o tome kada i hoće li doći do tih prijelomnih točaka. Dobra vijest je da znanost o klimi može postati agilnija u razumijevanju brzih promjena koje opažamo u stvarnom svijetu, uključiti ih u projekcije budućnosti i, nadamo se, smanjiti tu nesigurnost', zaključuju klimatski znanstvenici.
