Poluotok Nicoya u Kostarici jedno je od malobrojnih područja u kojima se zona subdukcije odnosno poniranja jedne tektonske ploče pod drugu može istraživati na kopnu. Većina takvih rasjeda koji generiraju snažne potrese nalazi se duboko pod morem pa su istraživanja skupa, a njihova preciznost loša. Povijesne zabilješke pokazuju da se na kostarikanskoj lokaciji u prosjeku jednom u 50 godina dogodi potres magnitude veće od 7,5 po Richteru. Posljednji prije novoga koji su znanstvenici najavili, dogodio se 1950.

U novom istraživanju stručnjaci su pomoću GPS-a napravili kartu rasjeda u kojem se nakupljala energija za snažan potres.

'To je prvo mjesto na kojem smo unaprijed uspjeli predvidjeti razmjere potresa duž zone subdukcije', rekao je Andrew Newman profesor u School of Earth and Atmospheric Sciences na Georgia Institute of Technology.

Zone subdukcije su mjesta na kojima jedna tektonska ploča ponire pod drugu. Ovo poniranje otežava trenje među pločama te one na određeno vrijeme ostaju 'zaključane'. Energija u njima stoga se postupno nakuplja sve dok u jednom trenutku ne postane dovoljno velika da nadvlada trenje pa one kliznu i uzrokuju potres. Potres magnitude 9,0 pored Japana 2011. godine nastao je u jednoj takvoj zoni pod morem.

Na sreću potres na Nicoyi 2012. nije bio toliko snažan - imao je magnitudu 7,6. Štete koje je uzrokovao nisu bile velike jer su stanovnici okolnih područja već prilagodili gradnju seizmičkim uvjetima koji ondje vladaju. Istraživanje na poluotoku započelo je 1990-ih, a studija u kojoj su najavljeni najvjerojatnije mjesto i približna snaga podrhtavanja, predstavljena je nekoliko mjeseci prije potresa.

Naravno, rasjed na Nicoyi poseban je iz više razloga. Među ostalim period ponavljanja potresa relativno je kratak. Znanstvenici su stoga očekivali da će se potres magnitude oko 7,8 dogoditi oko 2000. godine s mogućim intervalom od plus-minus 20 godina. Potres se konačno dogodio 2012, a magnituda mu je bila 7,6. Točno vrijeme potresa za sada je najteže predvidjeti iako su neka istraživanja pokazala da im prethodi emisija plina radona iz stijena.

'Dogodio se točno u području koje smo predvidjeli, a bio je gotovo istih razmjera kakve smo najavili', rekao je Newman koji se nada da će njihovi rezultati potaknuti druga geodetska istraživanja deformacija na tlu koja bi mogla poslužiti za predviđanje potresa.

'Ako želimo shvatiti mogućnosti za velike potrese, trebamo stvarno više istraživati morsko dno', naglasio je Newman.

Cijela Hrvatska smatra se tektonski aktivnim područjem, no najugroženiji je njezin južni dio jer u južnom Jadranu Afrička tektonska ploča ponire pod Euroazijsku (pogledajte kartu desno).