Uz čitav Veliki tjedan u Hrvatskoj se vežu brojni narodni običaji – na Cvjetnu nedjelju u crkvu se nose maslinove grančice, a po ruralnim mjestima u okolici metropole nekad su se na posvećivanje nosile i grančice drijenka, vrbe ili imele koje bi se potom stavljale na kuću da je štite od nevremena.

Na Veliki četvrtak počelo bi vazmeno trodnevlje i prestali bi svi radovi u polju, a vjerovalo se da onaj tko na Veliki četvrtak jede svježe povrće i salatu unosi u sebe snagu proljeća. Naime, govore da se u nekim krajevima vjerovalo i da će se u tom slučaju cijele godine imati dovoljno blagostanja i novca.

Velika subota nekad bi uvečer okupila mještane uz 'vuzmicu'

U mnogim krajevima se na Veliki četvrtak vodi pripisivala čarobna i ljekovita moć, vjerovalo se da će osoba koja se umije u trenutku kada se zavezuju zvona biti zauvijek lijepa te da tako može 'otkloniti' sve probleme s kožom. Iako je cijeli tjedan bio posvećen pripremama za dolazak Uskrsa, vrhunac svih događaja bila je Velika subota. Domaćice bi tad zgotovile sva prigodna jela, a košarica s hranom nosila se na blagoslov. Navečer su se vjernici okupljali na vazmenom bdijenju, a u nekim mjestima palio se prigodni krijes zvan vuzmica.

Pisanice se od davnina ukrašavaju voskom, ali i ljuskama od luka i koprive

Na Uskrs se cijela obitelj okuplja oko stola za svečani ručak, a na trpezi posebno mjesto zauzima uskrsni kruh, često u obliku pletenice s jajima. Uz obaveznu juhu, tu su još šunka, hren, mladi luk i rotkvice, grah salata, kolači kao što su makovnjača, orehnjača ili kuglof. Uskrs je nezamisliv bez pisanica, jaja bojanih na starinski način – ljuskama od luka, ciklom, koprivom i drugim priručnim prirodnim sredstvima. Osim toga, pisanice su se i tada, kao kod nekih i danas, dodatno ukrašavale voskom, tkaninom, perlicama, raznim uzorcima cvijeća ili lišća i sličnim kreativnim tehnikama