'Ona mi je rekla da je cijena udjela 2 milijuna i 100.000 eura i da će biti raspisan natječaj. U kolovozu iste godine doznao sam da će pravo prvokupa imati tvrtka Silvija Kobeščaka. Ponovno sam zvao županicu i dogovorio sastanak. Dočekao me Željko Marjanović, ali je županica tražila da nas ostavi same', prisjetio se Žužić.

Ustvrdio je da je županici tada dao 100.000 eura u apoenima od 500 eura. 'Ona ih je spremila iza neke slike i kazala mi da se ništa ne brinem. Čuo sam od nekih osoba da ona i inače uzima novce, a s obzirom da se kod nas ne plaća u eurima, zaključio sam da je novac za nju ili nekog njoj bliskog', kazao je svjedok.

Žužić je svoje svjedočenje ponovio pred vijećem suca Vjerana Blažeković koji je preuzeo postupak nakon što se iz njega povukao sudac Ivan Turudić jer je prethodno u više navrata odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka s 'pokajnikom' Žužićem koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao mito.

Uskok je zbog toga u dva navrata podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koje je Vrhovni sud usvojio ustvrdivši da sudovi ne bi smjeli intervenirati u sadržaj nagodbi optuženika i tužiteljstva i okolnosti slučaja, već samo kontrolirati njihovu zakonitost.

Nakon što je Turudić, usprkos takvom zaključku Vrhovnog suda u ožujku ponovno odbio nagodbu Vrhovni sud je krajem svibnja ponovno zaključio da Turudić nije smio odbiti nagodbu. No, taj put je viši sud samostalno potvrdio Žužićevu presudu na temelju ranijeg sporazuma.

Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel i Žužića, obuhvaćeni predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak, Bernard Popec koji je županiji navodno iznad cijene prodao zgradu za Hitnu pomoć, nećak Marine Lovrić Merzel Dalibor Rožanković i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji se poput Žužića također nagodio s tužiteljstvom.

Bivšu županicu i njene suoptuženike Uskok tereti za niz malverzacija, od primanja mita i pranja novca do neosnovanog plaćanja savjetnika, preplaćivanja zgrade za Hitnu pomoć u Sisku i trošenja javnog novca na privatne zabave.