Kako ćemo proizvesti toliku količinu energije, a da dodatno ne zagadimo okoliš?
Svakog dana sve više smo sa svih strana obasuti novim modelima elektrificiranih automobila, svima su usta puna kada se govori o prednosti takve tehnologije za održiviju budućnost, no je li cjelovita slika baš tako zelena? U nedostatku relevantnih istraživanja korisnika automobila kod nas, okrenuli smo se najvećem i najbogatijem europskom tržištu automobila, onom u Njemačkoj, u potrazi za nekim odgovorima na pitanja o elektromobilnosti.
I na stranicama Autozone smo u više navrata razmatrali elektrifikaciju automobila navodeći prednosti i nedostatke različitih pristupa rješenju pitanja emisija CO2. Tako smo donosili i pojašnjavali različite hibridne tehnologije prisutne kod većine svjetskih proizvođača automobila. Stavili smo ih i u kontekst čisto električnih automobila, ali i usporedili ih s pogonom na vodikove gorive ćelije. No čak i da svi automobili u svijetu sutra postanu potpuno električni, postavlja se opravdano pitanje - na koji način ćemo proizvesti toliku električnu energiju? Hoćemo li tako proizvesti još veće emisije CO2?
Ako samo uzmemo, čisto onako ugrubo, podatak Državnog zavoda za statistiku iz 2017. da je u Hrvatskoj registrirano otprilike 1.552.904 osobna automobila i da u prosjeku svaki automobil ima snagu motora od 50 kW, koliko nam onda treba električne energije za zamišljeni električni vozni park, naročito ako bi se svi punili u isto vrijeme? Na sreću, u Hrvatskoj se samo 33 posto električne energije proizvodi iz fosilnih goriva, a 67 posto iz obnovljivih izvora energije, no je li to dovoljno? I kakva je uopće struktura fosilnih goriva i obnovljivih izvora električne energije u svijetu?
Što kažu analize o električnim automobilima?
Prema jednoj analizi isplativosti upotrebe električnog automobila u diplomskom radu Dina Škode na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku: 'Električni automobili ne stvaraju CO2 i ispušne plinove tijekom svog rada i kretanja, ali punjenje baterija se još uvijek odvija preko električne mreže, do koje električna energija još uvijek najčešće dolazi iz velikih termoelektrana na ugljen, naftu i prirodni plin. Prerada i transport sirovina do elektrana također dodatno povećavaju utjecaj stakleničkih plinova. Stoga je potrebno uzeti u obzir cjeloživotnu analizu, od proizvodnje električnog automobila, proizvodnje i prijenosa električne energije do priključaka na električnu mrežu, pa sve do razgradnje. Svaka zemlja ima različite omjere proizvodnje električne energije iz obnovljivih i neobnovljivih izvora energije. U većini država veliki udio proizvodnje električne energije imaju elektrane na ugljen...'
Prema reprezentativnom istraživanju portala Verivox, Nijemci su u osnovi pozitivni u pogledu elektromobilnosti. Natpolovična većina od 57,9 posto podržala je promjenu, međutim samo oko polovica ispitanika, ili 49,4 posto, zapravo je uvjerena da će e-mobilnost značajno smanjiti emisiju CO2 u zemlji. Nasuprot tome, više od 40 posto smatra da je elektromobilnost 'lažna' jer su emisije CO2 jednako visoke kao i na konvencionalnim pogonima.
Naposljetku, 61,3 posto ispitanika uvjereno je da će se kvaliteta zraka u njemačkim gradovima poboljšati korištenjem električnih automobila. Ipak, samo 37 posto njih traži daljnje proširenje državnog financiranja. Mjere kao što su veći porezi na fosilna goriva i zabrana korištenja konvencionalnih automobila u gradskim središtima pokazali su mali broj onih koji to podržavaju; samo njih 14, odnosno 13 posto.
Većina od 53 posto, međutim, zagovara besplatan javni prijevoz, a 44,5 posto bilo je za proširenje takve ponude. U travnju 2019. godine Institut za istraživanje tržišta Innofact ispitao je 1082 ljudi diljem Njemačke po tom pitanju.
Bez obzira na cijelu Pandorinu kutiju neodgovorenih pitanja, treba biti optimističan i vjerovati u dobre procjene regulatornih tijela u Europskoj uniji da će prelaskom na elektrificirane automobile naš okoliš postati zdraviji. Hoćemo li zbog toga svi biti sretni rješenjima ili ne, ostaje vidjeti!
